Taj je drevni blagoslov Bog preko Mojsija i Arona povjerio svećenicima izraelskoga naroda dok su predvodili svoj narod iz egipatskoga ropstva kroz Sinajsku pustinju prema Obećanoj zemlji. Poslije je taj blagoslov korišten u hramskoj liturgiji u Jeruzalemu.
Katolička Crkva nastavlja tradiciju blagoslivljanja naroda kod svake svete mise, a tim svečanim blagoslovom moli za Božju zaštitu, milost i mir. To su tri nebeska dara koja su nam svima potrebna.
Koliko god bili pobožni i dobri, ne možemo se sami obraniti od zla, nego se pouzdajemo u božansku zaštitu da nas u napasti sačuva od grijeha i izbavi od svakoga zla. Također, osjećamo da ne možemo ni ostvariti svako dobro koje bismo htjeli, nego se oslanjamo na pomoć Božje milosti koja u nama usavršava dobre nakane i daruje nam uspjeh u radu. Postoje i stvari u svijetu koje ne možemo nadzirati, a koje uzrokuju u nama nemir. Pravi mir nemoguće je imati bez Boga i zato za njega molimo u ovom i svakom blagoslovu.
U Aronovu blagoslovu molimo Gospodina da nas obasja svojim licem, odnosno da svrne svoj pogled na nas. Što to znači?
Božje lice, koje se odražava u djetetu Isusu rođenom u Betlehemu, lice je milosrđa i ljubavi. Mi dakle tražimo da nas on ispuni svojom ljubavlju. Na jedinstven način on je blagoslovio svetoga Josipa i Blaženu Djevicu Mariju, koji su primajući i odgajajući Sina Božjega mogli promatrati Božje lice. Isus Krist obasjao je čitav svijet novim svjetlom, svjetlom spasenja, i tako donio najveći blagoslov čitavu čovječanstvu.
Spomen Božjega lica čest je u Bibliji i povezuje se s ljudskom potragom za Bogom, koji se doima skrivenim u teškim trenutcima. Ali Bog je uvijek blizu i velik je blagoslov moći prepoznati njegovu prisutnost, biti obasjan njegovim svjetlom koje sve okreće na dobro. Tada svako ljudsko iskustvo također postaje blagoslov.
Aronov je blagoslov jednostavan i lako ga je naučiti napamet. U malo riječi prenosi važne poruke koje su nekad Izraelce, a danas nas kršćane potiču na vjernost i pouzdanje u Boga. Koristimo ga u liturgiji Crkve te kao model za druge blagoslove.
Blagoslov uvijek svjedoči o Božjoj brizi za čovjeka. Bog je blagoslovio sva stvorenja koja je stvorio, a nadasve čovjeka kada mu je povjerio da upravlja i vlada svijetom i svim živim stvorovima. Obilan blagoslov prima i Abraham, kojemu je Bog obećao da će se njime blagoslivljati svi narodi i sve obitelji na zemlji. U Bibliji imamo mnoštvo primjera kada su ljudi podjeljivali blagoslove drugima. Psalmi su puni blagoslivljanja Božjih djela. Isus je također često blagoslivljao: apostole i druge pojedince, djecu, kruh i vino. Kada ljudi blagoslivljaju, oni zapravo zazivaju Božje ime i njegove milosti. Bog je taj koji daje blagoslov, a vjernici mogu blagoslivljati ljude, pa i stvari, u njegovo ime.
Postoji opasnost da se blagoslov shvaća magijski, tj. kao neka čarolija koja nas mijenja bez našega truda. Može biti i isprazan čin ako se obavlja bez vjere i ispravnoga raspoloženja. Nije prikladno izgovarati blagoslov samo kao pozdrav ili uzrečicu u razgovoru. On mora biti izrečen kao molitva i imati jasnu nakanu. Primjereno je da blagoslov upućuje onaj koji ima odgovornost i autoritet: svećenik vjernicima, roditelji djeci, profesor učenicima, a ne obratno. Ono što možemo u svakoj prilici jest truditi se biti blagoslov jedni drugima!
(A. Katanec)
