Sveti Pavao je zajedno sa svetim Petrom predvodio apostole i Crkvu nakon Isusove smrti i uskrsnuća. Bio je veliki misionar, osnivao kršćanske zajednice širom svijeta, a život je završio kao mučenik za Krista u Rimu.
Pavao je uvijek zahvaljivao Bogu za svaku osobu koju je upoznao. Svoja je pisma redovito započinjao kratkim predstavljanjem, pozdravima i molitvom zahvale. Tako u Prvoj poslanici Korinćanima piše: »Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu«, a u Poslanici Filipljanima: »Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim.« Ujedno, pozivao je ljude da u svemu slave Boga i zahvaljuju mu.
U svoje je molitve uključivao razne nakane. Među njima se ističu molitve za mudrost, za mir i jedinstvo, za duhovnu snagu, za rast u nadi i ljubavi, za obilje Božje milosti i drugo. Rijetko je molio za zdravlje, uspjeh ili druge materijalne stvari, koje nisu trajne.
Molitva je bila važan dio Pavlovih tekstova, kao i cijeloga njegova života. Treba moliti u svakoj prigodi, bez prestanka, pisao je Solunjanima, a tako je i sam živio, potpuno posvećen Bogu. Ništa nije odvajao od Boga, kao da to ne bi imalo veze s njim. Uči nas da sve u svojem životu, i sretne i tužne trenutke, prikazujemo Bogu.
Od apostola Pavla učimo i kako se obraćati Bogu kao Trojstvu. On se u molitvama najčešće obraćao Bogu Ocu u ime Isusovo i u snazi Duha Svetoga. Mi se možemo u molitvama slobodno obraćati i pojedinačno Ocu, Sinu ili Duhu Svetomu, ali je preporučljivo slijediti Pavlov način molitve Trojedinomu Bogu.
Dobar sažetak Pavlovih molitava nalazimo u njegovoj poslanici Efežanima. Molitvu započinje poklonom pred Bogom Ocem sviju i moli darove Duha Svetoga, kako bismo zavoljeli Isusa Krista i u njegovoj ljubavi spoznavali Božje tajne. Sve završava slaveći Boga za sva pokoljenja. To znači da mi ljudi s Kristom Gospodinom trebamo slaviti Boga do kraja ljudske povijesti u svijetu i vječno u nebu.
Ta je molitva zahtjevna i za stručne teologe, a opet je pristupačna čak i djeci, koja ju smiju moliti zajedno s velikim apostolom. U toj molitvi ispovijedamo da je ljubav Kristova za nas toliko velika da ju nikad ne ćemo iscrpiti, a da nas ona može jedina potpuno ispuniti. U svojem životu volimo mnoge stvari, ali ništa nam ne može do kraja ispuniti srce. Uvijek ćemo htjeti nešto više, sve dok ne stignemo do Boga. On je kao zdenac koji nikad ne presušuje ili ocean kojemu nitko ne može doći do kraja. Prava nakana ove molitve jest da uvijek sve više uranjamo i otkrivamo veličinu Božje ljubavi za nas.
A. Katanec
