Molio je redovito i pobožno tri puta na dan, ponizno na koljenima, jednako u teškoćama kao i u uspjesima. Na više je mjesta istaknuto kako ga je molitva spasila, a najpoznatiji je događaj kada je bio bačen u lavlju jamu.
U početku je služio kod kralja Nabukodonozora zajedno s još trojicom mladića iz svoje domovine. Kralj im je svima dao novo ime pa je Daniel prozvan Baltazarom, a ostali: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Prva veća kušnja za njih je bila kada su morali jesti poganska jela, ali su se uspjeli izbaviti da jedu samo povrće. Zatim ih je kralj htio pogubiti jer nitko od njegovih mudraca nije mogao odgonetnuti što je sanjao. Tada se Daniel sa svojim prijateljima pomolio za milosrđe s neba i Bog mu je objavio tajnu kraljeva sna. Kada je Daniel protumačio san, kralj se poklonio pred njim i priznao: »Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu.«
Uskoro je kralj postavio visok zlatni kip i naredio da se svi moraju pred njim pokloniti, no tri mladića, Šadrak, Mešak i Abed Nego, odbili su to učiniti jer se nisu htjeli klanjati nikomu drugomu osim jedinomu pravomu Bogu. Zbog toga su bili bačeni u plamenu peć i ondje je Abed Nego, pravim imenom Azarja, prvi započeo molitvu predanja Bogu: »O, primi nas slomljene duše, duha ponizna! Kao paljenice ovnova i bikova, takva nek’ bude žrtva naša pred tobom.«
Bili su spremni na žrtvu, ali im je anđeo Gospodnji došao u pomoć. Kraljevi su sluge potpaljivali peć da što jače gori, do mjere da su se i sami ozlijedili, ali anđeo je čuvao trojicu usred peći i oganj im nije naudio. Štoviše, u tim su trenutcima oni zajedno zapjevali slaveći i blagoslivljajući Boga.
Trojica mladića nisu mogla znati da će se spasiti. Oni su se pouzdali u Boga u svemu i ostali mu vjerni i u smrtnoj pogibelji. Radije će izgubiti život nego da se odreknu Gospodina. Imali su čvrstoću vjere za koju trebamo moliti i mi. Bog je uvijek vrijedan slavljenja i upravo je to molitva koju su mu oni u svojoj pjesmi uputili.
HVALITE I UZVISUJTE GA DOVIJEKA! (ponavlja se nakon svakoga zaziva)
Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda:
Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda:
Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda:
Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda:
Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda:
Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda:
Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda:
(Dio pjesme trojice mladića)
»Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka!«, to su riječi kojima započinju molitvu. Tri su pridjeva (potom glagola) koja rabe da bi se poklonili Bogu: blagoslovljen, hvaljen i slavljen. Ponavljaju ih kroz cijelu molitvu u više od 40 zaziva, nabrajajući Božja stvorenja koja svojim postojanjem svjedoče o Božjoj uzvišenosti i svetosti.
Na početku spominju anđele i svemirska tijela, potom pojave poput vjetra, snijega i svjetla, onda i brežuljke, izvore, zajedno s biljkama, životinjama i svim živim bićima, da svi hvale Gospodina Boga. Prikladno je zato tu molitvu moliti u prirodi i razmatrati o svemu što je Bog stvorio.
Molitva se može u cjelini pronaći u trećem poglavlju Danielove knjige, a u kršćanskoj liturgiji dodan je završetak koji spominje Presveto Trojstvo. Crkva preporučuje tu pjesmu moliti nedjeljom jer u oslobođenju mladića iz ognja prepoznaje nagovještaj nedjelje Isusova uskrsnuća.
A. Katanec
