On čini za nas puno više od svih ljudi. Bog nam je dao život i svijet u kojem živimo, proviđa nam hranu i sve što nam je potrebno, a u Isusu Kristu došao je k nama želeći nam biti uvijek blizu kao najbolji prijatelj.
Biblija nam više od stotinu puta daje primjere i poticaje na zahvalnost Bogu. Jona je zahvaljivao Bogu za spasenje iz utrobe ribe, Danijel za dar mudrosti i snage, gubavac za ozdravljenje od bolesti, apostol Pavao za ljude koji su povjerovali Isusu Kristu. Pavao u jednoj od svojih poslanica piše ovako: »Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!« On nas uči da naša molitva prije svega mora biti molitva zahvale.
Među brojnim biblijskim osobama ističe se jedna koja je u svakoj prigodi zahvaljivala Bogu. To je kralj David koji je zahvaljivao Bogu za zaštitu u opasnosti, za oproštenje grijeha, za kraljevsko pomazanje, za bogatstvo, za čudesa stvaranja i drugo. On je i u sreći i u nesreći, i u blagoslovu i u poteškoćama, neprestano zazivao Boga molitvom slavljenja i zahvalnosti. Činio je to najviše kroz molitvene pjesme koje su skupljene u knjizi Psalama.
Psalmi su najveća biblijska knjiga koja obuhvaća točno 150 poglavlja i isto toliko psalama. Veliku većinu napisao je upravo sveti kralj David. Crkva se njima koristi za liturgijska slavlja pa je predviđeno da se u svakoj svetoj misi pročita ili – još bolje – otpjeva po jedan psalam. Svećenici i redovnici dužni su ih redovito moliti, a isto se preporučuje i ostalim vjernicima.
Psalmi nam pomažu svako naše iskustvo povjeriti Bogu. Papa Franjo nedavno je u katehezi o molitvi rekao: »U psalmima nalazimo sve ljudske osjećaje: radosti, žalosti, sumnje, nade, gorčine kojima je protkan naš život.« Tako je i David psalme često sastavljao u nevolji, usred progona, u boli. U takvim trenutcima lako je klonuti duhom, predati se ili posumnjati u Boga, no David je usprkos svemu gledao prema Bogu zahvalnim srcem.
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzveličao
obećanje svoje.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.
Nek’ ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
nek’ pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
(Psalam 138)
Njegova zahvala ujedno je i slavljenje Božje dobrote, veličine i snage i zato se najčešće služi izrazom: hvaliti. »Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom«, moli u Psalmu 69. David mnogo puta na sličan način svjedoči i poziva sve ljude da hvale Gospodina, kako ne bi ostali zarobljeni u svojim brigama i križevima nego podignuli pogled prema tolikim nebeskim darovima i blagoslovima.
Uzmimo za primjer Psalam 138 u kojem David ističe tri značajke zahvaljivanja, a te su da ono bude iz svega srca i u stavu klanjanja; da je razlog zahvaljivanja Božja dobrota i vjernost; i naposljetku, da svi ljudi, pa čak i vladari zemlje, trebaju biti zahvalni Bogu.
Kada u svojem životu osjetimo da nam je Bog pomogao, sjetimo se toga psalma i njime mu zahvalimo. Naravno, postoje i druge molitve zahvale. Lijepo je i svojim vlastitim riječima izreći zahvalnost koju osjećamo. Međutim, nemojmo zaboraviti da su psalmi Božja riječ, nadahnuta, kojom možemo razgovarati s Bogom i hvaliti ga kao što je to činio ne samo kralj David nego i toliki sveti ljudi prije nas.
Anđelko Katanec
