Paprac (Polygonum hydropiper, lat.), vodeni papar, ljutičevina, rabi se u tradicionalnoj medicini različitih kultura. Njegovi ekstrakti pokazuju širok spektar farmakoloških učinaka, uključujući protuupalna, analgetska, protubakterijska i antioksidativna svojstva. U tradicionalnoj medicini rabi se za liječenje gastrointestinalnih tegoba, reumatskih bolova i krvarenja. U službenoj medicini ta biljka nije u upotrebi, no suvremena istraživanja otkrila su brojne bioaktivne komponente koje pridonose njezinim ljekovitim svojstvima. Među ostalim paprac sadrži različite fenolne spojeve, flavonoide, tanine i esencijalna ulja.
Među ključnim bioaktivnim tvarima ističu se kvercetin i kemferol koji su snažni antioksidansi s protuupalnim svojstvima te K vitamin koji je važan kao pomoć u zgrušavanju krvi. Paprac sadrži seksviterpenski ketoaldihid (tadeonal), spoj zaslužan za karakterističan ljuti okus. Iz toga se razloga listovi i sjeme rabe u nekim kulturama kao začin jelima. Nadalje, tanini i esencijalna ulja zaslužni su za antimikrobno djelovanje te biljke. Dostupni izvori ne pružaju detaljne informacije o specifičnim nuspojavama ili interakcijama papraca s drugim biljkama ili lijekovima. Ipak, kao i kod upotrebe bilo kojega biljnoga pripravka, preporučljivo je biti oprezan.