Uz ženski benediktinski samostan sv. Andrije u Rabu iz 11. st. u isto vrijeme izgrađena je crkva istoga naslovnika. Nastupom baroka u 15., a osobito u 18. st., crkva je temeljito obnovljena u duhu reformi novoga doba, ali je zadržala prvotne oblike. U predromanici 11. st. benediktinske crkve gradile su se s tri broda, sa završetkom od tri polukružne apside i s drvenim otvorenim krovištem. Takvih je obilježja i crkva sv. Andrije, s četiri para stupova i pet lukova. Pročelje je zadobilo ranorenesansni oblik (vjerojatno je rad Zadranina Jurja Dimitrova, 15. st.) i slično je pročelju crkve sv. Bernardina Sijenskoga u Kamporu.
Uz crkvu i samostan podignut je g. 1181. romanički četvrtasti zvonik s piramidalnim završetkom, triforalnim otvorima i zvonom iz g. 1396. mletačkoga ljevača Vendramina. Na natpisu posvete zvonika naveden je graditelj arhiđakon Kuzma, biskup Andrija i poglavarica samostana opatica Ivana.
Baroknom dogradnjom u crkvi postavljen je drveni retabl glavnoga oltara s rezbarenim likovima sv. Andrije i sv. Benedikta. Ugovor o izradbi retabla sklopljen je g. 1623. s majstorom Pietrom Sandriolijem, koji je možda naslikao i oltarnu palu na kojoj su bili, uz Gospu od Ružarija, sv. Dominik, sv. Katarina Sijenska, sv. Vinko Fererski i sv. Alojzije Gonzaga. Ta slika nije sačuvana nego je sliku istoga sadržaja g. 1765. kupila opatica samostana Francesca Antonia de Dominis u Veneciji od slikara Antonija Grapinellija. Druga opatica, časna majka Luchine de Dominis, donijela je g. 1530. kao zavjetni dar italokretsku ikonu Bogorodice koja se nalazi na dogradnji južnoga zida. U crkvi se nalazi još jedna ikona s naslovom »Oplakivanje Krista«. U južnoj apsidi postavljena je slika sv. Dominika na drvenoj oltarnoj pali. Njezin je autor vjerojatno Sandrioli, venecijanski indorador iz 17. st., a u sjevernoj je kasnorenesansno raspelo. Poliptih na sjevernom zidu kopija je vrijednoga rada iz g. 1485. Originalni je svojevremeno prodan Bostonskoj galeriji. Mise su nedjeljom u 7,30.
