Župa sv. Mihovila u Drinovcima kroz povijest dala je više od 120 duhovnih zvanja – 75 svećenika i 45 redovnica, a k tomu više od stotinu doktora znanosti. Tu su rođeni brojni intelektualci koji su ostavili dubok trag u znanosti i kulturi, a među njima i Antun Branko Šimić. Drinovačkom župom upravljaju franjevci Hercegovačke franjevačke provincije, a trenutačni župnik fra Josip Mioč sa svojim suradnicima poput »duhovnoga magneta« privlači vjernike, pa se tako više od 500 župljana okuplja u 11 različitih župnih zajednica: od zborova do molitvenih zajednica, trećoredaca, framaša…
Na misama 75 % župljana
»Prema popisu i obilasku pri blagoslovu obitelji, župa ima 1917 stalnih vjernika, a za određenih blagdana i praznika ih je 2345«, precizira statistiku župnik o. Mioč. »U prošloj je godini kršteno 25 župljana, a 21 je upisan u matice umrlih. Vjenčano je 13 bračnih parova. Redovito na nedjeljne mise dolazi oko 75 posto župljana, a zanimljivo je da na mise dolazi više muškaraca nego žena. Ovo je župa molitve i duhovnih zvanja.
Tako je trenutačno 20 živućih svećenika i 30 redovnica iz župe. Živa smo i perspektivna župa«, govori drinovački župnik. Kaže da su ljudi »duhovni i marljivi«, nekoć se živjelo od poljoprivrede, a i danas ima onih koji rade na polju. »Svakako i tu ima iseljavanja, ali i povrataka. Dio mladih koji odlaze na daljnje školovanje ostaje u mjestu školovanja. U Drinovcima se još njeguje obiteljska molitva. To je iznjedrilo tolika duhovna zvanja, a sada je to okrunjeno i biskupskim imenovanjem mons. Željka Majića«, govori župnik.
Ističe da novoimenovani biskup Majić redovito dolazi u svoju rodnu župu kad god mu se ukaže prilika, a posebno na svečanosti. Otvoren je, skroman i jako osjetljiv u zaštiti ljudskoga dostojanstva, što je pokazao i vođenjem biskupijskoga Caritasa. »Drinovčani su ponosni i oduševljeni imenovanjem biskupom njihova mještanina i većina će župljana ići na ređenje u Banju Luku 2. ožujka«, kaže o. Mioč.
Šestero Majića istim duhom diše
Novoimenovani biskup Željko Majić potječe iz obitelji koja je u posljednjih više od stotinu godina dala mnoga duhovna zvanja. Rođen je 1963. kao drugo dijete od roditelja Mihovila (rođenoga 1935., a umrloga 2011.) i majke Matije rođene 1940. godine. Mons. Majić ima petero braće i sestara. Najstarija sestra Ankica rođena je 1962., zatim je sestra Karitas rođena 1965., Ljilja je rođena 1968., brat Srećko 1971., a najmlađi Pere 1976. godine.
Biskupov brat Srećko živi na očinskom ognjištu i prenosi kako je imenovanje brata za biskupa doživjela cijela obitelj, a posebno njihova majka. »Majka Matija, kao i svaka majka, presretna je i ponosna te Bogu zahvalna. Željko redovito posjećuje majku, jer ipak je najstarije muško dijete. Između njih su posebni majčinsko-sinovski odnosi. Kao brižna majka prihvatila je sve u duhu vjere, uvijek Bogu zahvalna. Ona to proživljava na svoj način, pa ponekad primijetim da joj je i teško jer je svjesna da će njezin sin sada imati više obveza pa će je rjeđe posjećivati. No s ponosom i vjerom sve prihvaća jer to je volja Božja«, kaže biskupov brat Srećko Majić.
Ne će biti lako brinuti se za raspršenu biskupiju
Sestra Karitas je Caritas
Komentirajući rijetko ime svoje sestre Karitas, biskupov brat Srećko ističe da je njihov stric don Srećko Majić predložio da se jedna sestra zove upravo – Karitas. »To je bila posebna priča jer nisu ljudi u ovim krajevima znali što znači Karitas, da je to ljubav, pa čak ni majka, ali su prihvatili prijedlog, pa danas s pravom mogu reći da je naša sestra Caritas. Ona radi s osobama s transplantiranim organima, a prije je radila na dijalizi kao medicinska sestra«, ističe Srećko. Na neki način Caritas je obilježio i novoimenovanoga biskupa Majića jer je s pozicije ravnatelja Caritasa Mostarsko-duvanjske biskupije imenovan banjolučkim biskupom.
»Brat Željko u sjemenište je otišao 1977. godine u Dubrovnik. Roditelji su bili Bogu zahvalni, ali su u isto vrijeme njihovi planovi bili drugačiji s obzirom na to da je Željko bio prvo muško dijete u obitelji. Kada je brat odlazio u sjemenište, bio sam šestogodišnjak i ne sjećam se puno svih detalja, ali kao mlađemu bratu teško mi je to palo jer sam u njemu uvijek osjećao zaštitu. Kao dijete Željko je bio miran, dobar, društven te je vrijeme provodio sa svojim vršnjacima u igri, ali je bio poslušan roditeljima. Njegovi su dolasci na ferije izazivali posebnu radost u kući kod svih nas. Dok je bio na raspustu, uvijek je bio pri ruci roditeljima u svim poslovima u polju i oko kuće. Volio je sve raditi«, navodi Srećko.
Nerazumijevanje prepuste Bogu
O imenovanju Željka Majića biskupom njegov brat Srećko kaže: »Kada smo doznali da je imenovan za novoga banjolučkoga biskupa, u prvi smo tren bili svi šokirani jer nismo to očekivali, a kad smo shvatili realnost, jednostavno smo svi oduševljeno prihvatili tu vijest kao blagoslov. Vjerujemo da će svoju službu obavljati na korist Bogu, Crkvi i Božjemu narodu te ga svakodnevno imamo u svojim molitvama. Imenovanje biskupom probudilo je mnoge emocije kod cijele obitelji. Radost, tuga i ponos ispreplitali su se cijelo vrijeme, kao i dandanas dok iščekujemo njegovo ređenje te odlazak u Banju Luku.«
Biskupova sestra Karitas Majić živi i radi u Zagrebu. Ističe snažnu bratsko-sestrinsku povezanost. »Od Željka sam mlađa dvije godine, dakle rođena sam kao treće dijete u obitelji. Odrasli smo u obitelji u kojoj se dosta radilo i molilo. A takvo nam je bilo i okruženje. Pokojni je otac radio u Njemačkoj, a majka i mi djeca bili smo s bakom i djedom, koji je umro kad mi je bilo osam godina. U obitelji smo imali strica svećenika i tri tete časne sestre«, navodi Karitas.
»Bog je iskazao veliku ljubav«
»Kad je moj brat Željko pošao u sjemenište, bili smo svi iznenađeni, što je normalno kad se braća i sestre razdvajaju u dječjoj dobi. Ali isto tako, u duhu vjere i iskustva iz obitelji, sve smo prihvatili kao Božju volju. Bila sam mala pa dosta toga nisam ni razumjela, samo sam shvatila da tako mora biti. Objašnjavali su nam roditelji tada, a mi jedno drugomu koliko smo mogli to razumjeti. Zapravo, svi smo u obitelji jako povezani i mogu reći da smo i danas stalno u kontaktu. Što se tiče imenovanja za biskupa ponosna sam i zahvalna dragomu Bogu. A emocije su nekad i podijeljene pa i na onu ljudsku stranu u kojoj promišljam da odlazi u novu, nepoznatu sredinu«, iskrena je sestra novoimenovanoga biskupa. »Teško je o svome govoriti u superlativima.
Tako sam i odgojena, ali vjerujem da je dragi Bog iskazao veliku ljubav mojemu bratu imenovanjem za biskupa. Uvjerena sam da će uz Božju providnost i naše molitve dostojno upravljati povjerenim mu Božjim narodom.«
U jednom stoljeću 15 Majića svećenika
Član Družbe Isusove pater Dragan Majić obnašao je različite službe u svojem 53-godišnjem svećeničkom služenju Crkvi. Među ostalim bio je odgojitelj brojnim svećenicima tijekom formacije, a bliski je rođak mons. Željka Majića. »Počašćeni smo i biskupom don Željkom Majićem, bliskim mojim rođakom«, navodi pater Dragan. Nadalje ističe da je to Božja nagrada Majićima. »Majići samo iz Drinovaca iz dvaju zaselaka Dubrave i Kamenica u zadnjih 108 godina otkad je zaređen Andrija Majić, djedov mi brat, do danas su dali 15 svećenika. Devetorica su preminula, šestorica nas još smo živi. Ta duhovna zvanja bez sumnje su plod praktičnoga življenja vjere, redovitoga pohađanja misa, primanja sakramenata i moljenja krunice – jednostavno rečeno, zdravoga ozračja u obitelji koja ljubi Boga i bližnjega svoga.«
