Sedamnaestom općom kongregacijom (okupljanjem, sjednicom), održanom u subotu 20. listopada ujutro, završen je, nakon dva i pol tjedna rada, kvantitativno najzahtjevniji, »rudarski« dio Petnaestoga općega redovitoga zasjedanja Biskupske sinode na temu »Mladi, vjera i razlučivanje poziva«. Toga su dana, naime, u sinodskoj dvorani podneseni izvještaji s trećega kruga rasprava u manjim, po jezičnom ključu podijeljenim krugovima. Okvirna tema trećega kruga bila je »Izabrati – Putovi pastoralnoga i misionarskoga obraćenja«. U ponedjeljak 15. listopada završen je, izvještajima manjih krugova, drugi tematski dio zasjedanja koji se bavio razlučivanjem, vrjednovanjem situacija u kojima se mladi danas kreću u odnosu na kršćanski i ljudski poziv. Posljednji tjedan rada Sinode, od ponedjeljka 22. do subote 27. listopada predviđen je za sastavljanje i usvajanje završnoga dokumenta i eventualnih drugih oblika obraćanja (poruka), bilo svoj javnosti bilo, kao što su predložili neki otci, mladima.
»Možemo li promijeniti stvari?« – To su si pitanje, koje je prije njih nekoliko puta mladima postavio papa Franjo na Svjetskom danu mladih u Krakovu, postavili sudionici jednoga od engleskih manjih krugova (krug A), čiji se treći izvještaj čini najuravnoteženijim u smislu da dobro sažima većinu tema koje se uvijek nanovo javljaju u drugim krugovima. »Naša je skupina osjetila da sinodsko putovanje ovdje ne bi smjelo završiti. Na mnogo načina započinjemo novu fazu budući da putujemo kući noseći sa sobom uvide i ideje koje smo ovdje stekli, sa zadaćom da ih dijelimo s našim biskupskim konferencijama, biskupijama i župama«, stoji u tom izvještaju.
»Što nam to Duh Sveti govori na Sinodi? Jasno je da su naši mladi pozvani na svetost – kao oženjeni ili kao samci, kao svećenici ili posvećene osobe. Njima su dane karizme, po krštenju i potvrdi, da prigrle svoju jedinstvenu ulogu u novoj evangelizaciji. Želimo li uistinu vrjednovati njihov doprinos na mjesnoj razini, mora nam biti zajednička dobra praksa podržavanja pastoralnih aktivnosti koje će jačati veze između Crkve i mladih. Moramo ‘poći dodatnu milju’ (aluzija vjerojatno na Isusov govor na gori: ‘Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije’) kako bismo bili prisutni u složenim stvarnostima njihovih života. Tijekom sinodskoga procesa… utvrdili smo potrebu za ‘preferencijalnom opcijom’ za naše mlade«, poručili su u izvještaju otci s engleskoga govornoga područja, aludirajući na uvriježenu sintagmu koja je postala jednim od simbola novoga usmjerenja Crkve nakon Koncila pa sve do danas (preferencijska opcija za siromašne).
Mnogi su jezični krugovi iznijeli konkretnije prijedloge vezane uz pastoralno djelovanje. Engleski krug A iznio je sljedeće: »1. Praktični resursi i vodstvo za roditelje te djedove i bake kao ‘prve učitelje’ mladih, i za obitelj koja je ‘Crkva u malom’ te ‘škola ljubavi i čovještva’ (obitelj kao temeljno mjesto odgoja i rasta mladih očito je nezaobilazno mjesto u sinodskim raspravama); 2. Novi poticaj katoličkim školama i sveučilištima, kvalitetnoj formaciji učitelja i gorljivih kapelana (uloga kapelana u odgojno-obrazovnim ustanovama istaknuta je na više mjesta); 3. Veći doprinos žena, obitelji i mladih laika u sjemenišnoj formaciji (za novi odnos prema mladima nužna je primjerena svećenička formacija, što je dakako također snažno došlo do izražaja); 4. Organizirane prigode za mlade da se povežu sa svojim vršnjacima i drugima na hodočašćima, okupljanjima i događajima pučke pobožnosti; 5. ‘Youcat’, ‘Docat’, ‘Kidcat!’ i drugi programi potpore ‘kerigmatskoj katehezi’ koja nudi pouzdano razumijevanje vjere unutar molitvenoga ozračja susreta i prijateljstva s Kristom u njegovoj Crkvi; 6. Prigode za umjetnost, glazbu, zborove mladih i sport kako bi se otvorili ljepoti, prijateljstvu, pripadnosti i timskomu radu; 7. Aktivno sudjelovanje mladih u liturgiji, u udrugama, pokretima, bazičnim crkvenim zajednicama te u svim crkvenim djelatnostima, uključujući savjetodavne uloge te one koje sudjeluju u donošenju odluka.«
»Ukratko«, zaključuje se u izvještaju, »govorimo o novoj slici župa i struktura kako bi se mlade čulo, slušalo, cijenilo i ohrabrivalo. Cilj je ponuditi im, kao što to na predivan način kaže ‘Christifideles laici’, trostruko iskustvo Crkve – kao ‘otajstva’, ‘zajedništva’ i ‘poslanja’.«
U nastavku se govori da se Sinoda bavi pastoralnom ponudom za mlade. No oni ne smiju biti samo »objekt« evangelizacije, nego i njezini »čimbenici« i »protagonisti«. »Kao volonteri… oni mogu biti učenici misionari među siromasima, nositelji socijalnoga djelovanja, zagovornici zaštite života, graditelji civilizacije ljubavi, pridonositelji ekumenizmu i pomirenju, apostoli mladih migranata, vođe i zagovornici u bavljenju teškim predmetima kao što su ljudsko ropstvo i trgovina ljudima te nositelji našega zajedničkoga doma. Poziv na svetost tih mladih ‘protagonista’ uključuje poziv na preobražavanje vremenitoga društva – svijeta medija, politike, digitalnih putova, poslovanja, trgovine i zdravstva – iznutra, vrjednotama evanđelja i milosrdne Božje ljubavi«, kaže se u izvještaju engleskoga kruga A.
Ni taj izvještaj ne izbjegava još jedno opće mjesto u sinodskim raspravama, ulogu spolnosti i tijela koja je prepoznata kao neodvojiva dimenzija kršćanskoga poziva, kakav god konkretan oblik u budućnosti svake mlade osobe on poprimio. Taj je krug predložio inačicu paragrafa 197. u završnom dokumentu »koji nastoji predstaviti lijepo, premda izazovno, viđenje, naučavanje i antropologiju tijela, spolnosti i života, braka i čistoće«. »Istodobno«, nadodaje se, »potvrđujemo protivljenje Crkve diskriminaciji bilo koje osobe ili skupine, i njezino ustrajanje na tome da Bog ljubi svaku mladu osobu, pa tako i Crkva!«
Izvještaj završava tvrdnjom koju je prije gotovo četrdeset godina izrekao papa Ivan Pavao II. za vrijeme svojega pohoda Irskoj, u svetištu Gospe od Knocksa. »Svaki je naraštaj, sa svojim mentalitetom i karakteristikama, poput novoga kontinenta koji treba osvojiti za Krista«, rekao je tada veliki papa. A otci su nadodali: »Sinoda razmišlja o stvarnostima toga novoga kontinenta te o ovom novom naraštaju mladih.« Dozivajući u svijest biblijski prizor u kojem Bog po svojem proroku neočekivano za kralja bira najmlađega Jišajeva sina, mladoga Davida, engleski krug A postavlja pitanje bremenito nadom ne samo za Crkvu, nego i za čovječanstvo: »Zašto bismo trebali biti iznenađeni ako Bog među najmlađima od svojih vjernika izabere ‘šampiona’ kako bi se suočio sa silnim ‘Golijatovim’ izazovima današnjega svijeta?« A na pitanje pape Franje može li se što promijeniti otci odgovaraju: »Posve sigurno, može se!«
Nekoliko izvadaka iz izvještaja drugih manjih krugova neka posluži kao nadopuna slike o sinodskim raspravama koju posreduje netom opisani izvještaj. Tako već drugi engleski izvještaj, uz snažan naglasak na odgoju, posebno ističe važnost formacije budućih svećenika, govoreći o »novim modelima« s nakanom da formacija bude »bliža iskustvu i usredotočena na zajedništvo«. Od završnoga se dokumenta traži poseban dio »o tome kako formirati one koji služe mladim ljudima i naravi toga služenja«. »Taj dio mogao bi opisivati kako se oni biraju, formiraju, podupiru i prate… Predlažemo da pastoralni plan za služenje mladima bude svjestan svoje nakane, razumljiv, usredotočen, planiran i poduprt resursima.«
Govoreći o »praćenju, razlučivanju i integraciji mladih«, talijanski krug B uočio je niz »nedostataka« koji se tiču života Crkve kao takve. »Crkveni subjekti malo međusobno komuniciraju i surađuju; često nedostaje istinska dijaloška navika; nema nastojanja za nužnu inkulturaciju (primjerice kad je riječ o imigrantima i njihovim kulturama); postoji strah ili otpor uključivanju mladih kako bi se pronašli odgojni putovi za njihove vršnjake; malo se poseže za dragocjenim oblicima pristupa srcu i umu mnogih kao što je sport u svim svojim izričajima ili glazba, posebno ako ju se vrjednuje u različitosti kulturnih, etničkih i religijskih tradicija; bježi se od konstruktivna dijaloga između vjere i razuma te između vjere i znanosti«, nabrojeno je u spomenutom izvještaju. U tom smislu talijanski krug B uviđa da će »možda najbolji plod Sinode biti poticaj za hod Crkve koja će biti suobličenija evanđelju, slobodnija, siromašnija i zauzeta za siromahe – san za koji će svi biti spremni platiti cijenu života i velikodušne ljubavi«.
Njemački je pak krug izvijestio da je za završni dokument predložio modul koji bi sadržavao 24 konkretne nakane za biskupe. U izvještaju je spomenuto njih osam: »Nakana da se osobno redovito posti, da se redovito mole devetnice ili da se dijelom osobnoga dohotka pomaže mladima; konkretna nakana da će se redovito susretati s mladima, posebno s onima koji su manje povlašteni; nakana da se odredi opcija za mladež u biskupiji te da ona bude vidljiva u konkretnim pastoralnim mjerama i financijskoj preraspodjeli; nakana da se u biskupiji potraži konkretna nevolja mladih i da se ona ublaži (npr. skriveno ili otvoreno siromaštvo, ovisnost o drogama, mladenački kriminalitet, mladi migranti, žrtve zloporabe i nasilja); nakana da se stvore savjetovališta i okupljališta za mlade gdje će moći konkretno govoriti o svojim osobnim, obiteljskim, školskim ili drugim problemima; nakana da se u biskupiju pozovu redovničke ili duhovne zajednice koje se posebno skrbe za mlade; nakana da se organizira hodočašće s mladima; nakana da se (biskup) osobno intenzivnije bavi susretima i formacijom bogoslova.« Posebno su biskupi njemačkoga govornoga područja izrekli još jednu nakanu: da ne mogu otići sa Sinode »a da ne potaknu konkretne promjene za bolju prevenciju i bolju skrb za žrtve« spolne zloporabe.
Da je tema spolne zloporabe od početka pratila sinodu o mladima potvrdili su na konferenciji za novinare u subotu 20. listopada kardinali Blase Cupich (nadbiskup Chicaga) i John Ribat (Papua Nova Gvineja). Obojica su bila dio spomenute engleske skupine B, čiji je izvještaj ostavio trag rasprave koja se očito vodila još na početku Sinode, a odražava problem uglavnom zapadnoga svijeta. »Raspravljali smo o temi katolika koji osjećaju privlačnost prema istom spolu ili rodnu disforiju. Predlažemo poseban odlomak za tu temu čiji bi glavni cilj bio praćenje tih ljudi koje slijedi smjernice odgovarajućega dijela u Katekizmu Katoličke Crkve«, stoji u izvještaju. Ipak, izvještaj se bitno razlikuje od Radnoga dokumenta sinode, koji spominje »neke LGBT mlade«. U Radnom dokumentu kaže se da su poticaji za tu temu došli od »različitih priloga« te da ti mladi žele »uživati veću blizinu i doživljavati veću skrb Crkve, a neke se biskupske konferencije pitaju što predložiti ‘mladima koji umjesto da uđu u heteroseksualne parove odluče uspostaviti istospolne parove te nadasve žele biti bliski Crkvi«.
Protiv spominjanja sintagme LGBT u crkvenom dokumentu, uz tvrdnju da Crkva ne dijeli ljude s obzirom na njihovu spolnu sklonost, na samom početku Sinode ustao je, na općoj kongregaciji, nadbiskup Philadelphije kardinal Charles Chaput, koji je objavio svoj istup. On je zamjerio generalnomu tajniku Biskupske sinode kardinalu Lorenzu Baldisseriju što je sintagmu LGBT uvrstio u tekst Radnoga dokumenta, a s druge je strane zamjerio što nije uvršten paragraf koji bi govorio o potrebi »objašnjavanja zašto je katoličko učenje o ljudskoj spolnosti istinito i zašto je oplemenjujuće i milosrdno« (taj su nedostatak očito zapazili i drugi, sudeći prema izvještajima manjih krugova). U svom se istupu kardinal Chaput osvrnuo i na krizu izazvanu spolnim zloporabama, ustvrdivši da je ona plod »samooprosta i zbrke« koji su uneseni u Crkvu, a mladi su »za to platili cijenu«. Kardinalova kritika očito je urodila plodom: izraz LGBT nije se spominjao u izvještajima u manjim krugovima i teško da ga se može očekivati u završnom dokumentu. Ono što se, s druge strane, sigurno može očekivati jest očitovanje otvorenosti Crkve svim mladima.
