PITALI STE
Čovjek se sve više otuđuje i osamljuje, a istovremeno mu se nude »prijateljstva« koja su najviše povezana marketingom… Trgovački centri postali su mu drugi dom i daju sve od sebe da ondje zaboravi na vrijeme i osjeća se »kao kod kuće«… Proizvodi se nude čovjeku kao da će mu postati najbolji prijatelji i kao da bez njih jednostavno ne može živjeti… Koliko smo svjesni utjecaja reklama na naš život? Imaju li one psihološki učinak na nas ljude ili je meni osobno to sve samo privid?
Čitateljica
Današnje je doba praćeno strjelovitim tehnološkim napretkom koji je čovjeku uvelike olakšao život. Danas je nezamislivo da kućanstva nemaju perilice, računala, televizore i ostale strojeve koji, osim instrumentalne pomoći, nude i zabavu te izazivaju osjećaj ugode i zadovoljstva. Taj tehnološki napredak i brzina razvoja informacijskih znanosti omogućili su medijima da svoje sadržaje lakše predstave krajnjim korisnicima. Mediji, bilo da je riječ o radiju, televiziji, novinama, internetskim portalima, postali su nešto bez čega se više ne može. S jedne strane, mediji igraju važnu ulogu u odgoju i obrazovanju, čineći ga vrijednim partnerom u čovjekovu životu jer nude obrazovne sadržaje kojima proširuju znanje, obrazuju nas i kulturno obogaćuju. S druge strane, mediji uvelike utječu na razvoj stavova i sustava vrijednosti jer putem reklama određuju način života, stil oblačenja, ponašanja, nudeći raznorazne proizvode i uvjeravajući da bi bez njih čovjekov život bio nezamisliv i nepotpun.
Nažalost, prvotna uloga medija, čija je osnovna zadaća bila pružanje informacija, širenje znanja, odgoja i širenje vidika, poprimila je sasvim novi oblik. Mediji danas sve manje poučavaju i obrazuju, a sve više služe za zabavu, nudeći neke nove životne vrijednosti koje »osiguravaju« privid lagodnoga života, izobilja, ljepote i sreće. Medijski sadržaji današnjega doba čovjeka pretvaraju u pasivnoga gledatelja i potrošača koji preko »veselih i razdraganih« glumaca u reklamama spoznaje što to njemu uistinu treba. A još do prije nekoliko trenutaka taj isti čovjek nije bio ni svjestan te potrebe!
Danas je velik naglasak stavljen na »imati«, a ne na »biti«. Ako se ne nose modni dodatci koji su »in« ove jeseni, ako tko nema novi mobitel, ako ne ljetuje ili ne zimuje na mjestima koja su »hit destinacije«, lako postaje predmet ogovaranja i osjeća se loše, što u čovjeku budi želju da bude dio većine.
Marketinški stručnjaci vrlo vješto koriste spoznaje iz psihologije ljudskoga ponašanja djelujući na emocije. A kad emocije caruju, razum gubi snagu. Kupovanje i potrošačko ponašanje razvijaju se od ranoga djetinjstva. Rođenje djeteta, rođendanske zabave, polasci u školu i sl. popraćeni su darovima, često veće materijalne vrijednosti. Što bi se dogodilo da tko djetetu ili odrasloj osobi daruje košaru s voćem? Ne bi li u većini slučajeva primatelj dara bio vidno neoduševljen, a darivatelj bi u najmanju ruku bio proglašen škrtcem?
Marketinške poruke čovjeka tjeraju na brojne aktivnosti i ponašanja reklamirajući uspjeh bez truda, zaradu bez rada, nagrade bez zasluge, a luksuz, glamur i ljepota uvelike utječu na privlačenje pozornosti i poticanje kupovanja. Time doživljaj svijeta gubi na svojoj realnosti i biva opterećen geslom u kojem su slava, ljepota i materijalno bogatstvo vrijednosti za koje se valja žrtvovati.
Reklame i reklamne poruke nisu tako bezazlene kako se može činiti na prvi pogled. Nerijetko daju iskrivljene informacije manipulirajući ljudima, osobito kad se radi o tzv. zdravim pripravcima, pićima s nula kalorija i kremama koje u samo jednom nanošenju brišu sve »nepravilnosti«. Ono što najviše zabrinjava jest česta ljudska pasivnost u prihvaćanju tih poruka, bez ikakvoga razumskoga promišljanja. Kako je moguće da napitak nema ni jednu kaloriju? Kako je moguće da će neka tableta odagnati sve tegobe? A posebno su zanimljivi sadržaji koji kažu da su sada još učinkovitiji od istih takvih koji su bili na tržištu prije nekoliko mjeseci, ili proizvodi koji su učinkoviti do 83 %! Nitko ne razmišlja ili ne želi čuti onu ključnu riječ DO. Ta riječ označuje da učinkovitost može biti i 10 %, ili pak 0 %.
Naravno, u čovjekovoj je prirodi čuti ono što mu najviše odgovara i nadati se da će biti sretnik koji će koristeći neki proizvod primijetiti njegovu učinkovitost. A ako pak učinak izostane, rijetko kad će tko »optužiti« sam proizvod. U najboljem slučaju posegnut će za nekim drugim koji postoji na tržištu, još boljim, a u onom gorem slučaju optužit će sebe, misleći da s njim nešto nije kako treba, jer su istraživanja potvrdila učinkovitost proizvoda. Jedan su od zornih primjera i reklame u kojim nas »stručnjaci« autoriteti u bijelim kutama uvjeravaju da su upravo novootkrivene molekule odgovorne za poboljšanje proizvoda, navodeći stručne i nerazumljive riječi, čime žele dati ozbiljnost svojoj prezentaciji.
Rijetko tko razmišlja da su reklame bazirane na perceptivnim varkama i distorzijama selektivnim prezentiranjem sadržaja. Reklamni sadržaji kroz razne medije nude brza i gotova rješenja kako odagnati neki problem, kako poboljšati raspoloženje, kako poboljšati emocionalni i intimni život, a zapravo samo potiču na površnost u svim sferama funkcioniranja. I ne samo da potiču na površnost, nego udaljavaju od stvarnosti, vode k otuđenju i samootuđenju. Djeca se sve manje znaju igrati bez tehnoloških pomagala, sve su manje kreativna u razvoju vlastitih igara i igračaka i u osmišljavanju slobodnoga vremena. S druge strane, odrasle se osobe sve više otuđuju same od sebe. Ljudi su vođeni normativnim obilježjima grupe, što se najbolje oslikava u konzumiranju i kupnji onih proizvoda koji su odobreni od šire ili uže društvene zajednice. Na taj način čovjek želi pripadati grupi, opirući se na sve moguće načine da ne bude crna ovca u bijelom stadu.
Brojni proizvodi potiču emocionalne motive kojima je cilj ostvarenje hedonističkih ciljeva, pozivajući na radost, užitak, uzbuđenje, ponos i sl. A gdje drugdje pronaći sve te proizvode nego u trgovačkim centrima koji vještim odabirom osvjetljenja, glazbe i topline osiguravaju što dulje zadržavanje, nudeći razna sniženja koja mnogi obilato koriste, ne uvijek zato što je taj odjevni proizvod čovjeku potreban, nego zato što je cijena znatno snižena, pa zašto ne iskoristiti priliku! Tu su i mjesta za predah, poput restorana brze hrane, kafića i slastičarnica u kojim ljudi mogu nagraditi i svoja osjetila, predahnuti od kupnje i susresti se s prijateljima. Moglo bi se reći »sve u jedan«, i kupovanje, i zadovoljenje potrebe za hranom, i naposljetku zadovoljenje potrebe za druženjem. Trgovački centri postaju mali gradovi koji tobože omogućuju zadovoljenje gotovo svih čovjekovih potreba.
Stoga ne čudi činjenica da se sve više vremena provodi u trgovačkim centrima. To su mjesta u kojima se navodno s lakoćom može pobjeći od stvarnosti, zadovoljiti većinu potreba, kupiti te čarobne proizvode koji će olakšati svakodnevni život, proizvode koji će dati ljepotu, koji će ljude učiniti sretnima i s kojima će se moći etablirati u društvu. Sve je to dobar put čovjeku da se »ne sastane sa samim sobom«, zavaravajući se da će preko instantnih rješenja doći do stvarnoga cilja. Sve to omogućuje bijeg od one istinske stvarnosti i bijeg od uvida u same sebe, uvida u čovjekove stvarne potrebe.
Moglo bi se reći da je čovjek u današnjem vremenu iznimno otuđen od sebe i prirode. Suvremeno se čovječanstvo smatra naprednim i većinu drevnih civilizacija smatra primitivnima. No je li to uistinu tako? Današnji je čovjek otuđen od primarnih stvari koje su mu potrebne za tjelesnu i psihičku ravnotežu, a sve više pokazuje odlike nedostatka slobodne volje, odlike osobe kojom se upravlja i koja ne misli samostalno. Svakodnevno bombardiranje medijskim porukama bez kritičkoga osvrta čini ljude sve osim slobodnima u vlastitim odabirima.
Mnogi nisu svjesni utjecaja reklama i prikrivenoga reklamiranja na čovjekovo svakodnevno ponašanje, na izgradnju stavova i pojedinih sustava vrijednosti. Međutim, mediji i medijski sadržaji nisu sami po sebi ni dobri ni loši. Oni kvalitativnu dimenziju dobivaju u onom trenutku kad im se dopusti da u velikoj mjeri utječu na čovjekovo ponašanje. Oni su samo oruđe u ljudskim rukama, a o čovjeku ovisi hoće li to oruđe koristiti da radi za njega ili »protiv« njega.
Mediji žele oblikovati javno mišljenje i uspijevaju u tome jer serviraju veliku količinu informacija na autoritativan način, kao jedine istinite, a u publici izostaje promišljanje o onome što je servirano. Jedan od razloga zašto čovjek rijetko promišlja o onome što mu se servira leži upravo o činjenici da je obasut prevelikom količinom informacija. »Poplava« informacija dovodi do sindroma umora od mnoštva informacija. Taj je sindrom praćen otežanom sposobnošću analize i propitivanja, što je osnova svakoga mišljenja. Prevelika količina informacija dovodi do atrofije mišljenja i otežava razlikovanje važnoga od nevažnoga.
Priznali ili ne, ljudi su svakodnevno izloženi brojnim reklamnim porukama i nerijetko pokleknu pred njima. Zato je od iznimne važnosti znanje i svjesnost o tome da čovjek upada u zamku potrošačkoga trenda. Umjesto provođenja slobodnoga vremena po trgovačkim centrima, vrijeme je moguće provesti na znatno kvalitetnije načine, što može uvelike spriječiti da se ne poklekne pred izazovnim sniženjem koje se smiješi iz izloga ili pred čudotvornim napitkom s kojim je navodno moguće izgubiti desetak kilograma bez velike muke. Kvalitetno provedeno vrijeme ne broji se količinom potrošenoga novca niti se boljim osobama postaje ako se slijepo slijede novi trendovi, jer sutra će biti opet neki novi trend, a još ni stari čovjek nije »iznosio«. Jer uspjeh nije ono što čovjek ima, nego ono što on jest.
