Prve kršćanske zajednice na Rabu formirane su odmah po priznanju kršćanstva državnom religijom. Iz toga vremena spominje se rapski biskup Tizian g. 530. i 533. kao sudionik sinode u Saloni. Nešto prije toga, oko 490., Rab je još bio u vlasti Ostrogota, ali je sredinom 6. st. ponovno došao pod vlast Justinijana I. (482. – 565.) i Istočnoga Rimskoga Carstva (Bizanta). U vrijeme kasne antike i predromanike već su bile izgrađene crkve sv. Ivana evanđelista, sv. Tome (danas sv. Justina), crkva na mjestu današnjega samostana sv. Andrije i katedrala sv. Marije Velike u Rabu, crkva sv. Eufemije u Kamporu, sv. Stjepana I. pape u Barbatu i sv. Petra u Supetarskoj Dragi.
Za kontrolu i obranu južnoga dijela otoka na brdu sv. Damjana (223 m), izgrađena je izvidnička utvrda s crkvom sv. Kuzme i Damjana. Svetci ljekarnici bili su osobni zaštitnici cara Justinijana I. Arheološkim istraživanjima potvrđeno je da se radi o bizantskoj građevini iz 6. st. Takve utvrde bile su razmještene duž cijele istočne jadranske obale i po otocima.
Utvrda na brdu sv. Damjana složeni je graditeljski sklop na površini od 4,2 ha sa zidovima debljine od 2 do 3 m i dva glavna ulaza. Unutar perimetralnih zidova izgrađene su građevine obrambenoga ili boravišnoga karaktera s cisternama i spremištima. Na nekima su zidovi očuvani do visine 5 m te se još naziru otvori strijelnica. Do utvrde se dolazi strmom stazom iz Barbata za oko sat vremena. Put vodi uz monumentalne kontrafore zapadnoga zida. S objekta je nadziran plovidbeni put od polovice Velebitskoga kanala, Barbatski i Paški kanal i dio Kvarnerića. Utvrda je napuštena nakon završetka Gotskoga rata u tom dijelu Carstva. Niz nestalih romaničkih crkava izgubljenih naslovnika bilo je izgrađeno na području Dundova.
