U moru negativnih vijesti koje okružuju suvremenoga čovjeka ipak se mogu naći i poticajni primjeri, pogotovo kad je riječ o obiteljskoj tematici. Na portalu »Index Mame« objavljeni su podatci iz velikoga međunarodnoga istraživanja koje je ponovno potvrdilo da djeca koja odrastaju u snažnim obiteljskim odnosima više napreduju u životu od drugih. Voditelj istraživačkoga projekta čiji su rezultati objavljeni u uglednom znanstvenom časopisu »Pediatrics« dr. Robert Whitaker sa Sveučilišta Columbia u New Yorku novost koju donosi istraživanje sažeo je rekavši da snažni obiteljski odnosi nisu povezani samo s preživljavanjem ili izbjegavanjem negativnoga ishoda (npr. ovisnosti), nego su povezani i s napredovanjem djece. To su dokazali na temelju ispitanih više od 37 000 djece u 26 zemalja, a posebno su dojmljivi odgovori adolescenata na temelju kojih se dokazalo da su oni među njima koji su snažno povezani s članovima obitelji uspješniji i zadovoljniji u životu od onih koji su rekli da su slabije povezani s obitelju. Istraživački uzorak činila su djeca u dobi od 11 do 13 godina, koja su ispitana od 2016. do 2019. godine, a podatci su dolazili iz Europe, Afrike, Azije i Južne Amerike. »Ključna stavka obiteljske povezanosti je da djeca osjećaju da su prihvaćena unutar obitelji i da se netko za njih brine, što im omogućuje da nauče puno o svojim sposobnostima, prednostima, ali i slabostima i nedostacima u sigurnom okruženju u kojem se izgrađuje njihov identitet«, rekao je Whitaker. Djeca koja su imala najveću razinu obiteljske povezanosti imala su više do 49 posto veću šansu da će uspjeti u životu u usporedbi s djecom s najnižom razinom obiteljske povezanosti, samo je jedan od dobivenih podataka. Dr. Whitaker dao je i zlatni savjet: »Voditi smislene razgovore važnije je za obiteljske odnose nego voditi djecu na skupa putovanja.«
Isti je portal donio i dragocjen primjer međugeneracijske solidarnosti iz Australije. Organizirane aktivnosti i druženje s drugim štićenicima u domovima za starije još ne sprječava da se stariji ljudi prestanu osjećati osamljeno. Rješenje za tu osamljenost Chandani Ramasundara, podrijetlom iz Šri Lanke, ponudio je u obliku međugeneracijskih igraonica. Mediji su prenijeli njegovo tumačenje da u Australiji ljudi preferiraju samostalan život, a obitelji u Šri Lanki vrijeme provode u višegeneracijskom obiteljskom okruženju. Stoga je osmislio međugeneracijske igraonice za olakšanje njihove izolacije, organizirajući okupljanje, interakciju i zajedničku igru. Kako to čini? Naime, svakoga ponedjeljka roditelji dovode djecu da se igraju sa štićenicima, što pomaže djeci da nauče poštovati starije, a roditeljima da na štićenike gledaju u drugom svjetlu.
Hrvatska je, baš kad je riječ o igrama, dobila dodatan razlog za ponos. Nikola Patković u Jutarnjem je listu predstavio učenice 2. razreda Gimnazije Vukovar koje su prošle godine u sklopu eTwinning projekta za pomoć djeci s posebnim potrebama osmislile i izradile mali vozni park s tri autića na različite vrste upravljanja. Gimnazijalke Kiara Lemac, Ema Stankoski Hrgović i Lara Šijanović, članice tima »Wireless«, došle su na ideju izraditi autiće koji su jednostavni za uporabu i prilagođeni djeci s posebnim potrebama.
»Jedan se tako pokreće glasovnom porukom, pa čak nije potrebno izgovarati cijelu riječ, nego samo jedno slovo kako bi se automobil pokrenuo. Primjerice, kada se izgovori N, autić ide naprijed. L je lijevo, D je desno, S je stop… Drugim se upravlja putem joysticka, a trećim preko mobilne aplikacije na kojoj su upravljačke komande velike i vidljive. Također, autićima vrlo lako mogu upravljati i djeca koja imaju problema s grafomotorikom«, objasnile su tri mlade Vukovarke koje su se uključile u projekt kojim se osnažuje partnerstvo škola i provode razne aktivnosti kako bi svatko pronašao neku koja ga zanima. Odluka Vukovaraka bila je povezati područja informatike i socijalne osviještenosti, a u učinkovitost njihove inovacije mogle su se uvjeriti i na festivalima poput Maker Fairea, Inova »Budi uzor«, gdje su osvojile i srebrnu medalju, te na Znanstvenom pikniku. »Svi su se složili da je hvalevrijedna ideja da uključimo djecu s posebnim potrebama i da kroz ovaj projekt na neki način pomognemo njihovoj socijalizaciji i uključenosti u društvo«, rekla je jedna od djevojačke trojke ponosne zbog toga što svojim radom promiču Vukovar, grad u kojem su rođene i u kojem žive.
»Mislim da se nas iz manjih sredina možda u ostatku Hrvatske gleda s dozom predrasude, možda se misli da nemamo dovoljno mogućnosti za razvoj ovakvih ideja i projekata, pa nas raduje i puno nam znači kada dođemo u priliku predstaviti svoj rad na nekom natjecanju, ali i pokazati mogućnosti koje se nude i u Vukovaru, da nas se prepozna i da pokažemo svoja znanja i vještine i na međunarodnoj razini«, složile su se srednjoškolke.
