Iz tamnice u Rimu sveti Pavao piše učeniku Timoteju: »Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova, nego se zlopati zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Božjoj.« Na kraju, u lancima rimskoga zatočeništva, nema potrebe stidjeti se nad prividnim porazom.
Učenik Timotej osjećao je u uznemirenu srcu osjećaj stida. Njegov učitelj, sveti Pavao, nalazi se zarobljen u Rimu. Je li sada nastupio kraj? Može li se nastaviti radosno propovijedati evanđelje? Kako povezati radost uskrsnuća u trenutcima tako teška gubitka? Onaj koji ga je doveo do vjere sada se nalazi okovan. Uzor je pobijeđen. Čovjek bi najradije pognuo glavu kad čuje o teškom životu osobe koja je tolike ljude dovela do Krista. Sada je sveti Pavao obični zaboravljeni čovjek, u dalekom Rimu, zatočen u kući, završava dane svojega života. Jednostavno, pregazila ga je osuda. No potištenomu Timoteju upravo piše sveti Pavao. Svjestan svoje situacije, zapovijeda: »Ne stidi se!« Kao da mu kaže: »Timoteju, nemaš razloga klonuti duhom, nema potrebe da se utišaš. Bog je pobijedio, snaga te njegova ne će napustiti. Nemoj pasti u zamku stida nad onim u što si uložio svoj život!«
Mudre li su riječi svetoga Pavla. Proniknuo je u Timotejevu boljku. Stid… To je osjećaj kada iz čovjeka izlazi nekakvo loše samoočitovanje. U glavi uznemiruju riječi: »Nesposoban si. Ne možeš to. Nisi stručan. Bolje se skloni.« Pognuta glava. Crveno lice. Osjećaj probadanja znoja. Vrijeme se u tim trenutcima zaustavi. Kao da svi gledaju pogrješku što se ima dogoditi. Mali učenik Timotej se stidi. Možda se zatvorio u kuću i boji se sučeliti s protivnicima jer smatra da je doživio poraz. Ne zna što da odgovori onima koji pobjedonosno ističu svoju pobjedu, a njegov poraz. Ali zato može tisuću puta iščitavati riječi svetoga Pavla koji mu poručuje: »Ne stidi se, Timoteju!« Te riječi neka odzvanjaju njegovim srcem. Čega se stidjeti? Pa i sam sveti Pavao, u zatočeništvu, pobjedonosno ističe pobjedu Kristovu. Bog je pobijedio smrt, kakav je poraz nakon toga moguć? Bile bi Pavlove riječi korisne i današnjim kršćanima. Možda i onima koji su se na popisu krivo izjasnili. Onima koje je bilo stid priznati što su. Nekima koji se boje na javnom mjestu prekrižiti se prije obroka. Pojedinima što na pitanje o vjeri odgovaraju podrugljivo jer misle da će se tako dopasti drugima. »Ne stidi se. Učini nešto za evanđelje, po snazi Božjoj.«
Ponosno sveti Ivan Zlatousti potiče i svoju zajednicu dok tumači redak: »Nema tako velikoga znaka ljubavi Božje prema čovječanstvu kao što je Kristov križ. Stoga sveti Pavao od početka potiče svog učenika riječima neka se ne stidi. Ne stidi se što propovijedaš Onoga koji je raspet, nego se radije hvali time. Sami po sebi su smrt, zatvor i okovi stvari sramote i prijekora. Ali ova je smrt uzdigla našu narav, učinila je ljude anđelima, i sinovima Božjim. Nemoj se stidjeti, nego budi dionik nevolja. ‘Nemoj se sramiti ako sam ja, koji sam uskrisivao mrtve, koji sam činio čudesa, koji sam prošao svijetom, sada postao zarobljenik. Zatvoren sam ne kao zlotvor, nego radi Onoga koji je bio raspet. Ako se moj Gospodin nije stidio križa, neću se ni ja okova.’ Ne dajte mjesta ljudskim osjećajima, već nosite svoju ulogu u ovim patnjama. Budite dionici nevolja evanđelja.«
Kršćanin se ne će stidjeti. Put svetoga Pavla, nadahnut na križu Kristovu, postaje valjan put koji slijedi svaki kršćanin. Put je to borbe. Nema mjesta za stid. Karakteristika križa je junaštvo, trpljenje, snaga, pa na kraju i ljubav. Što tu ima potrebnoga stida? Pa nisu li upravo oni koji bi se vrlina stidjeli ljudi bez kičme, oni koje bi svaki vjetar savijao dok ih ne bi prelomio? Čemu stid nad vrlinama? Neka se pokaže onaj tko misli da bez križa, bez takvoga puta ljubavi ima budućnosti! Obitelj bez križa žrtve prestaje postojati. Ljubav bračnih partnera bez križa žrtve ne može prebroditi ni jednu krizu. Uspjeh bez križa žrtve ne može se ostvariti. I čemu onda stid nad žrtvom križa Kristova, nad onim koji je cijeloga sebe predao ljudima da bi pokazao krajnji cilj svake ljubavi? »Ne stidi se«, neka se ponavlja svakoga dana, neka postane kratki zaziv u trenutcima malodušja, neka uklanja crvenilo lica u nedoumicama. Kršćanin na križ samo može biti ponosan, noseći breme sadašnjosti poput svetoga Pavla, u snazi samoga Boga.
Gospodine, nemoj dopustiti da se stidimo onoga što si nam ostavio u baštinu, nego neka njegujemo vrline koje po Tebi ostaju putokaz za vijeke vjekova. Amen.
