Početak nove godine često se vezuje i uz razmišljanje o donošenju novih odluka. U osvrtu na prethodnu godinu želimo poboljšati ono dobro, a maknuti ono loše što nas je preopterećivalo. Zato smo se u ovom broju rubrike »Mladi mladima« odlučili osvrnuti na taj fenomen. Počeli smo od fenomena novogodišnjih odluka, o kojemu čujemo sve učestalije i u javnosti. Zašto želimo nešto novo – više učiti, manje trošiti, početi trenirati, provoditi više vremena s obitelji i prijateljima – te zašto uopće tako razmišljamo? U odgovoru na to pitanje uočili smo razliku između ekstrinzičnih te intrinzičnih motivacija za naše odluke. Stavljajući naglasak na potonju, istaknuli smo važnost duhovnoga motiva koji je dublji, trajniji i snažniji te daje čvršću volju za donošenje i provođenje određenih odluka.
Potom smo pokušali istaknuti važnost onih odluka koje nas mijenjaju kao osobe, uz naglasak da uvijek treba pronaći najprije vremena za sebe, a potom dati nešto dobro drugima. Našu smo poruku odlučili osnažiti biblijskom mudrošću, a od brojnih važnih odluka iz Svetoga pisma fokus smo stavili na onu najvažniju – Boga Otca da pošalje svoga Sina. Preko njega je Bog sebe svjedočio, činio čuda, a on se na kraju žrtvovao da bi oprao naše grijehe. Zatim smo objasnili razliku između životnih odluka kao temeljnih opcija koje uvelike određuju naš život, poput odabira zvanja, te životnih odluka koje donosimo svakodnevno u skladu s područjima našega djelovanja. Pokazali smo kako se naš svijet čini malim i povezanim ne samo kada se odluke stranih politika osjećaju na našim prostorima i u našim životima, nego i kada odluke pojedinaca utječu na čitav svijet. Rubriku smo zaključili mišlju da jedna odluka nužno ne znači konačno određivanje puta. Misao smo oslikali primjerom svetog Pavla koji je nakon obraćenja na putu u Damask donio odluku da će naviještati Krista te pokazao spremnost ići kamo ga je god Bog u poslanju slao.
Svaka nova godina donosi istu priču. Treba donijeti odluke koje će nam »zaokrenuti« život za 180 stupnjeva, jer zašto ne, pa sve se može kad zapucketamo prstima. Kao da zaboravljamo kako to zapravo ide i koliki je trud potreban da bi se na nekim područjima napravio i najmanji pomak.
Često pred sebe postavljamo neostvarive ciljeve, ali i one manje bitne koji nam svojim blještavilom zabljesnu oči i odvedu nas na krive putove s kojih se je teško vratiti. Na prvu izgledaju odlično, pomoći ćemo drugima, svi će biti sretni, ali zaboravljamo da ćemo opet zaboraviti na onoga u čijoj se koži nalazimo – sebe.
Mršavljenje, pomaganje u pučkoj kuhinji i ostale slične ‘ekshibicije’ česte su odluke s kojima se entuzijastično zaputimo u novu godinu. Ne osjećamo se dobro i vidimo da je promjena potrebna, ali ne znamo posegnuti za pravom. Iako je pomaganje drugima prijeko potrebno, prvo trebamo pomoći sebi. Naše vanjsko stanje ne treba biti odraz unutarnjega jer većina odluka dolazi zbog osjećaja nezadovoljstva. Rijetko tko se sjeti da bismo zapravo mogli prepustiti neke svoje brige Gospodinu i više ga puta posjetiti u njegovom domu – crkvi. Naš unutarnji mir može potaknuti vanjsku kreativnost, a kad prvotno pomognemo sebi, još ćemo više biti korisni u pomaganju drugima.
Pronađite sebe u nastavku godine, posvetite si vrijeme u kojem ćete shvatiti vlastitu vrijednost i moći donositi kvalitetne odluke kroz život. Jer naš put nije samo u ovom trenutku – trenutak može promijeniti puno, ali promjene koje nas oblikuju trebaju vrijeme prilagodbe.
Što je to tako uzbudljivo i novo na početku svake nove kalendarske godine što nas ohrabruje da donosimo neke odluke koje inače možda ne bismo donijeli? Koji je to mehanizam koji nas pokreće i koji nas tjera da se više potrudimo, da budemo uporniji i da ne odustajemo? Teško je dati jednoznačan odgovor na ta pitanja, jer svatko od nas ima neki svoj motiv, bio on intrinzičan ili ekstrinzičan, koji ga gura naprijed i ne dopušta mu da posustane i da se preda.
Ponekad je taj mehanizam više vanjski, materijalni i površniji. Često je baš to razlog zašto odluke koje donosimo na početku nove godine, koje su motivirane izvanjski i materijalno, ne potraju dugo, često i ne više od nekoliko tjedana. Zato su puno važnije i vrjednije odluke koje donosimo iz unutarnjih, intrinzičnih razloga, one pri kojima nas pokreće neki dublji, duhovni mehanizam koji nam daje snagu i volju. Takve odluke teže se napuštaju i mnogo duže traju, postajući tako dio našega života i svakodnevice pa ih s vremenom prestanemo doživljavati kao nešto što nam teško pada ili nam je »tlaka«.
Nova godina novi je početak, novi izazov i nova prilika. Prilika da napravimo i postignemo nešto što dosad nismo postigli, da možda više učimo, vježbamo i treniramo, da postanemo štedljiviji, da se kvalitetnije hranimo, da više vremena provodimo s obitelji, da volontiramo, ili pak da idemo svake nedjelje na misu i trudimo se biti što sličniji Isusu slijedeći njegova djela. Kada u sve odluke koje donosimo uključimo Boga i zamolimo ga za pomoć, mnogo ćemo ih se lakše pridržavati, lakše ćemo prebroditi teške trenutke u kojima smo možda poželjeli odustati i zanemariti ono što smo tako jako željeli ispuniti. Bog će nam dati snagu da nastavimo, koliko god nam se to teškim ili dalekim činilo, pomoći će nam da dođemo do zacrtanoga cilja i time postanemo još bolji, zadovoljniji i ispunjeniji, spremni za nove, možda i teže izazove i odluke.
Nova je godina već uobičajeno postala razdoblje donošenja novih odluka kojih se želimo pridržavati u neposrednoj, »godišnjoj« budućnosti. Međutim, i sami smo svjedoci kako često od tih odluka vrlo brzo odustanemo. Slična je situacija i s našim cjelokupnim životom koji je obilježen brojnim odlukama koje djelomično ili potpuno određuju naše ponašanje i životni put. U trenutku kada pokleknemo pred tim obećanjima koje smo dali samima sebi osjećamo ljutnju i nezadovoljstvo, ali pitamo li se ponekad je li taj »pad« ipak imao za nas neke pozitivne učinke?
Mnogi će se složiti, vođeni životnim iskustvom, da donošenje jedne odluke ne određuje konačan životni put. Naprotiv, susret s određenom osobom ili različite životne situacije mogu biti naši okidači koji će nam život promijeniti iz temelja. Takvi su primjeri iz Biblije i života svetaca mnogobrojni. Najbolje nam o tome progovara život sv. Pavla koji je sve do odlaska u Damask smatrao da su židovstvo i progon kršćana njegov životni poziv i zadaća. Ipak, Gospodinove riječi: »Savle, zašto me progoniš?« bile su dovoljan razlog da se njegova životna odluka, ali i put, radikalno promijene. Od toga susreta s Gospodinom bio je spreman ići kamo god ga je Božja volja vodila, i to pod cijenu vlastitoga života. Sličnu su situaciju prije Pavla doživjeli i apostoli koji na Isusov poziv »ostaviše sve i pođoše za njim« (usp. Lk 5, 1-11). I Pavao i apostoli su prije Božjega poziva donosili brojne odluke, koje su odbacili nakon susreta s Kristom te prihvatili novi put na kojem su se u potpunosti izgradili i životno ostvarili.
Ova su nam dva primjera poticaj, ali i ohrabrenje da promjena životnih odluka nije bijeg od stvarnosti i neuspjeha. Možda nam je ta promjena potrebna kako bismo upoznali sami sebe i tako ispisali neku novu, bolju stranicu u našim životima. I koliko god odluka i planova donosili, nama kršćanima treba biti jasno da su Božje odluke te koje određuju naš konačan put.
Ljudi svaki dan nešto odlučuju – dnevno donesemo nekoliko desetaka, pa i stotinu važnih i manje važnih odluka. Na donošenje mnogih odluka utječe niz čimbenika, a među njima su naša želja da sebi ugodimo, da ostvarimo svoje ciljeve ili izbjegnemo neugodno. No kako te odluke ne bi bile sebični izvori naših želja i potreba, kroz proces odlučivanja treba nas voditi Sveto pismo, povijesni »priručnik« koji slikovito i životno prikazuje odluke koje su pojedinci i narodi donosili kroz povijest.
U Bibliji vidimo da je Bog svima dao slobodu izbora između brojnih mogućnosti, a temeljni je izbor onaj između dobra i zla. Tako imamo priliku čitati niz izvješća o ljudima koji su maksimalno iskoristili tu slobodu izbora na dobar ili loš način. Mnogi su nam uzori u pravim odlukama poput Mojsija, apostola, Djevice Marije i Josipa, ali i mnogih drugih koji su ostavili sve što su imali kako bi vršili Božju volju. Često je donošenje velikih odluka najpotrebnije upravo u najtežim trenutcima naših života – u bolesti, osuđivanju, siromaštvu, bijedi i beznađu. U Svetom pismu se susrećemo i s takvim situacijama gdje naizgled beznadni ljudi, teški bolesnici, osuđenici, siromasi, bludnice i drugi, upoznaju Božju milost i svjedoče o njoj svojim životom. Zato se proučavanjem Biblije vjernik suočava s raznim životnim, uvijek aktualnim situacijama koje mu mogu pomoći u njegovim životnim odlukama. No pouka je uvijek ista: Bog je na prvom mjestu! Jer on je taj koji je donio najveću odluku od svih: dao nam je svoga Sina, kroz njega sebe svjedočio, činio čuda, a onda je on podnio žrtvu za otkupljenje naših grijeha.
Zato ne bi trebalo biti teško donijeti ispravne odluke u životu – potrebno je samo prepoznati situaciju i posavjetovati se s Božjom riječi. Možda svojim mudrim donošenjem odluka na temelju Biblije ne ćemo promijeniti cijeli svijet. Ali sigurno ćemo promijeniti svoj svijet i svijet ljudi oko sebe.
Na početku nove godine, koji je često obilježen donošenjem odluka, valja uočiti razlike između životne odluke kao temeljne opcije koja određuje naš daljnji život i životnih odluka kao svakodnevnoga odabira koji donosimo u skladu s našim životnim ulogama i putovima.
Svako je donošenje odluka, kao i njihovo provođenje u djelo, različito, pa zato možemo govoriti o različitim vrstama odluka. Ponekad ćemo govoriti o laganim i teškim odlukama, o odlukama koje donosimo intuitivno i bez promišljanja, o odlukama koje donosimo s obzirom na odnose s ljudima koji nas okružuju ili s obzirom na naše različite duhovne perspektive. Odabir srednje škole ili fakulteta, odabir jednoga ili drugoga zvanja, odabir mjesta u kojem želimo živjeti i djelovati svakako spadaju u domenu teških i zahtjevnih odluka koje često nazivamo životnim odlukama. Riječ je zapravo o temeljnim opcijama koje donosimo u skladu sa svojim osobnim afinitetima, životnim okolnostima i uz poticaje nama bliskih ljudi. Te odluke zacrtavaju pravce na kojima želimo voditi svoj život. »Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali neću da me što zarobi« (1 Kor 6, 12). Takve odluke zato mogu biti paradoksalno nejasne – s jedne strane imamo slobodnu volju izabrati svoj vlastiti put, ali se više opcija čini optimalnim, a istodobno ne znamo sa sigurnošću jesmo li učinili dobar odabir jer možda ne osjećamo izravne korisne i negativne posljedice naše odluke. U skladu s našim temeljnim životnim odlukama istodobno živimo nekoliko uloga – onu vjernika, člana obitelji, prijatelja, radnika… Jednako tako postoji više područja našega djelovanja pa unutar svakoga donosimo odluke, više ili manje teške, više ili manje lake. Iako se odluke koje donosimo u domeni našega svakodnevnoga djelovanja općenito čine jednostavnima, one to ipak nisu. Što ako je neka odluka koju donosimo u jednom području našega djelovanja u suprotnosti s nekom drugom našom životnom ulogom? Zato dvojba iz Prve Pavlove poslanice Korinćanima i kod uvjetno rečeno »lakših«, svakodnevnih odluka ostaje relevantna. No uvijek ostaje prostora za hrabro donošenje odluka, koje možda okružuju strah i nejasnoće, kao čin vjere i pouzdanja u Boga.
Najbolji pokazatelj toga koliko je naš svijet »malen«, odnosno koliko je povezan pokazuju one situacije u kojima se posljedice odluka stranih dužnosnika i državnika osjećaju na našim »leđima« i utječu na naš život. Naravno, takav je pogled prilično isključiv jer se odnosi samo na našu sredinu; prava malenost svijeta vidi se kada odluke pojedinaca utječu na čitav svijet.
Uzmimo za primjer odluke koje izravno utječu na opće preživljavanje ljudske rase na planetu – one vezane uz ekologiju. Prema posljednjem izvještaju Svjetskoga fonda za prirodu (eng. WWF) iz 2018. godine, kišne se šume, »pluća našega planeta« i dalje smanjuju, a u posljednjih je 50 godina nestalo gotovo 20 posto Amazonske prašume. Kakav utjecaj imaju neekološke odluke pojedinaca vođenih profitom govori i podatak da je naš planet u posljednjih 50 godina globalno zatoplio 170 puta brže nego što se to moglo dogoditi prirodno. Broj kralježnjaka, ponajviše slatkovodnih riba, vrsta sa samoga vrha prehrambenoga lanca smanjio se za 60 posto. Prema podatcima Svjetskog fonda za prirodu, na našim prostorima samo 4 posto živoga svijeta čine divlje životinje, riba u Jadranu nemilice se izlovljava, a gradnjom hidroelektrana uništavaju se prirodna staništa slatkovodnih riba, koje su također ugrožene.
No s druge strane trebamo reći da sve statistike nisu toliko crne i negativne – Kina je započela striktnu regulaciju zagađivača, aktivno se radi na uklanjanju tzv. »otoka smeća«. Pozitivni trendovi javljaju se i u životinjskom svijetu – na našim prostorima s ruba izumiranja vraćeni su medvjedi, a u svijetu stabilno raste broj gorila i panda, također vrsta koje su bile na rubu istrjebljenja zbog izlovljavanja. Najbolji pokazatelji pravoga stanja stvari na kraju dana su brojke – kakve god da jesu, pozitivne ili negativne, one bez osjećaja prikazuju stvarnost. No njima prethode odluke – a samo s nekoliko promjena, sa što više uključivanja »maloga čovjeka«, naše male odluke postaju velike.
Priredili: M. Erceg, L. Glasnović, F. Hrnčić, M. Labaš, K. Jakobović, Z. Medak
