»Svaki dobar dar… dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda« – tako nas uči Biblija da u svakom daru prepoznamo Božju poduzetnost. Stoga je čovjek pozvan da bude otvoren Božjemu daru te da primajući ga bude spreman i sposoban za osobnu darežljivost, da i sam dariva.
U Starom zavjetu Jahve u nestalnosti boravka ljudskih plemena obećava i dariva Abrahamu i potomstvu njegovu zemlju za domovinu. Kroz Ponovljeni zakon potiče se narod da cijeni taj dar, da mu bude zahvalan i ostane vjeran čistim srcem i ponašanjem, jer vidi da narod i njegove starješine naginju nevjeri, a to će ih dovesti do izgnanstva.
Preko Mojsija Bog daje cijelomu svijetu »najizvrsniji među svim darovima« – Zakon, Deset zapovijedi, čije poštovanje osigurava ljudima na zemlji miran i sretan život. Međutim, Zakon je nemoćan ako je srce opako i Jahvi neposlušno. Stoga proroci stalno upozoravaju i usmjeravaju narod i njegove predvoditelje prema novomu srcu, daleko od zloće i prijevare.
Bog se stalno očituje kao širokogrudan darovatelj, bilo kao onaj koji je u prošlosti bio takav ili koji najavljuje darove u budućnosti i nikad ne iznevjeri.
Da bi makar rekao »hvala« svojemu Darovatelju, Izrael mu sa svoje ljudske logike simbolično prinosi darove prvina, desetina i žrtava. Njima želi zadobiti i Jahvino oproštenje za svoja nevjerstva i preporučiti se za buduće darove. S tom idejom dobrohotne uzajamnosti, sadašnje i buduće, najčešće se shvaća dar među pojedincima, obiteljima i narodima. Tko prima dar, ne odriče se samo svakoga neprijateljstva prema darovatelju, nego postaje i njegov saveznik. Naglašava se da su strogo isključeni darovi koji bi htjeli nekoga potkupiti.
Novi zavjet odmah u punom svjetlu pokazuje izniman i nevjerojatan Božji dar svijetu: dar Boga u Isusu Kristu! Otac nam pokazuje ljubav dajući za nas Sina, preko kojega nam se on sam daruje sa svim bogatstvom, sve što pripada Ocu dano je u Isusu. Tako sam Bog izravno u svemu proživljava ljudsku sudbinu, osim u grijehu. Tako on postaje »pravi kruh s neba« za život svijeta. U isto vrijeme Isusova je žrtva dar čovječanstva Bogu Ocu. Odgovor i zadaća ljudi trebali bi samo »biti«, staviti se na raspolaganje, biti dar jedni drugima.
Umjesto da se traži i očekuje uzvrat za darivanje, treba ga izbjegavati, jer kad smo toliko dobra primili i primamo od Boga, svaka uskogrudnost i računica Isusova sljedbenika postaje skandal. Sva svoja dobra, materijalna i duhovna, kršćanin je pozvan smatrati bogatstvima koja su mu dana na upravljanje i na uslugu drugima. Isus je dao čak i svoj život za nas i traži od nas da i mi budemo spremni ako zatreba dati svoj za svoje bližnje. Darovi pobuđuju zahvalnost, a sam darovatelj zahvaljuje Bogu što ima prigodu darivati što je sam primio na dar, pa i više od onoga koji prima dar. Stoga Djela apostolska s pravom poručuju da jest »blaženije davati nego primati«.
Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih) najviše vole«
koja ove godine izlazi iz tiska u nakladi Glasa Koncila
