Sredina lipnja donijela je – nakon globalnoga »zaključavanja« granica zbog krize izazvane bolešću COVID-19 – postupno opuštanje i otvaranje, a to se posebno zazivalo u gospodarskom segmentu, ponajprije u turističkom sektoru. Već i prije službenoga odobrenja ulaska europskih građana u Hrvatsku u turističkim su se naseljima i središtima na Jadranu mogle uočiti strane registarske oznake, što je bio znak polaganoga otvaranja. Već je sada sigurno da će biti nemoguće ponoviti prošlogodišnju turističku sezonu i brojke – 18 milijuna stranih turista i 109 milijuna ostvarenih noćenja. Uoči uobičajenoga vrhunca turističke sezone, ljetnih mjeseci srpnja i kolovoza, o tome što turistički sektor čeka u sljedećim tjednima razgovarali smo s profesoricom dr. Boženom Krce Miočić s Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Ona se bavi područjem poduzetništva i menadžmenta u turizmu, a proučavala je i navike i ponašanje gostiju na kružnim putovanjima, pa se uz aktualna pitanja turizma u doba koronavirusa osvrnula i na stare boljke hrvatskoga turističkoga sektora te govorila o načinu kako ostvariti održivi koncept turizma za 21. stoljeće.
PROF. KRCE MIOČIĆ: Turistički sektor oduvijek je bio osjetljiv na krize, samo nikada do sada nismo imali globalnu krizu koja bi ga u potpunosti blokirala. Ako se promatraju ograničeni prostori kroz vrijeme, vidjet će se da ratna zbivanja blokiraju turistička kretanja, što možemo potvrditi i sjećanjem – gotovo pa nepostojanjem turističkih kretanja na Jadranu za vrijeme Domovinskoga rata. Ako pogledamo situaciju za vrijeme epidemije SARS-a, na azijskom turističkom tržištu vidljiv je pad turističkih kretanja. Sigurnost je prvi kriterij koji je nuždan da bi se ostvarilo turističko putovanje i taj preduvjet postaje sve značajniji što je odredište udaljenije. Jako će se malo ljudi odlučiti na turistička putovanja ako percipiraju da im je ugrožena sigurnost u bilo kojem smislu: zdravstvenom, materijalnom ili životnom.
To je jedno od obilježja turizma koje on ima od svojih začetaka do danas. Stoga je nemoguće, kako vi kažete, »ojačati« ga da bude imun na nesigurnost turističkoga boravka. Jedino kako se turizam jača jest osnaživanje percepcije sigurnoga putovanja i boravka u turističkom odredištu.
PROF. KRCE MIOČIĆ: To će posebice ovisiti o tome kako će se mijenjati cijeli tijek življenja. Ako se život vrati na staro, i turizam će pratiti taj slijed. No ako cjelokupan život bude prilagođen na »novu normalnost«, naravno da će se i turizam tomu morati prilagoditi. Teško je reći kakve bi to sve promjene moglo donijeti, ali neke su promjene izgledne. Prije svega vratit će se trend putovanja u bliža odredišta. U prethodnoj dekadi bilježili smo snažan rast dalekih, međukontinentalnih putovanja, a sada se očekuje njihov pad u korist kraćih putovanja. To ponovno proizlazi iz percepcije sigurnosti odredišta, koja raste s upoznatošću gostiju sa situacijom u njemu. Naravno da bolje poznajemo susjedne zemlje nego daleka odredišta i stoga se u njima osjećamo sigurnije. Očekivan je i pad zračnoga prometa putnika, a porast broja dolazaka automobilom. To na hrvatski turizam ne će znatnije utjecati jer ako izuzmemo Dubrovnik, mi smo tipična autodestinacija. Ono gdje se također očekuje promjena jest i smanjenje potražnje za privatnim smještajem. U želji za sigurnošću turisti će preferirati osnovne smještajne kapacitete poput hotela, hostela ili turističkih naselja koji svojom organizacijom ulijevaju veću sigurnost u poštovanje higijenskih i zdravstvenih standarda. Nadalje, očekivan je i rast potražnje za smještajem u kampovima jer ondje smještajni objekt najčešće kontrolira sam turist – jer boravi u autodomu, kamp-prikolici ili šatoru. Što se tiče prostora koji će biti poželjniji ako dulje budemo živjeli u »novom normalnom«, to je svakako ruralni prostor i samostojeći objekti poput kuća za odmor. Što se tiče radne snage u turizmu, moglo bi se u slučaju trajnoga »novoga normalnoga« povećati implementacija robota u uslužnim djelatnostima, koja je i prije ove krize pokazivala tendenciju rasta. I kao zadnje, a ne manje važno, s rastom IT tehnologija postoji mogućnost snažnoga rasta virtualnih putovanja virtualizacijom turističkih odredišta.
PROF. KRCE MIOČIĆ: To pitanje zahtijeva detaljnu analizu za koju ovdje nemamo prostora. Ali možemo reći da ako govorimo o hotelskom smještaju, mi smo do prije korona-krize bili relativno skupo odredište kada se usporedimo s drugim mediteranskim odredištima, posebice s Turskom i Grčkom. Kad je privatni smještaj u pitanju, situacija je malo manje izražena. Ipak, moram naglasiti da smo mi prije krize imali veoma visok rast broja jedinica u privatnom smještaju – i to nekontroliran, koji je sam sebi rušio cijenu. Kad spominjete Mediteran, on je najprivlačnije odredište u svjetskim razmjerima i njegov bi oporavak trebao biti najmanje upitan. Smanjenja cijena svakako će biti, kao i propadanja dijela ponuđača ako dođe do brzoga oporavka tržišta. Krivulje ponude i potražnje ekonomska su zakonitost i način na koji se formira cijena uvijek je jasan. Ako je veća ponuda od potražnje, cijena pada. A trenutačno je ponuda znatno veća od potražnje. No kad promislimo u kontekstu održivoga razvoja, ova će situacija možda dovesti i do pozitivnih pomaka koji će se odraziti u poboljšanju kvalitete usluge, smanjenju pritiska na prostor itd. Ovdje imamo još jedno pitanje: Na koga će kriza više utjecati, na globalne velike hotelske lance ili male ponuđače?
PROF. KRCE MIOČIĆ: To je očekivana reakcija politike iz dva razloga: prvo jer se na taj način osnažuje vlastita turistička privreda, ali i cjelokupno gospodarstvo povezano s njom, a potom i da se smanji kretanje ljudi i širenje potencijalne zaraze. Domaći gost uvijek je dobrodošao i to turistička privreda zna, iako ekonomski promatrano dolazak inozemnoga turista donosi sa sobom i efekt nevidljivoga izvoza jer on robu i usluge u Hrvatskoj plaća deviznim sredstvima zarađenim u inozemstvu, a kod domaćega je turista to samo preraspodjela dohotka po područjima. Iskreno, s ovakvim porastom nezaposlenosti u zemlji i smanjenjem prihoda od turizma teško je vjerovati da će domaći gosti konzumirati hotelske kapacitete u većoj mjeri ako njihove cijene ostanu na ovoj razini. Očekivano je da će si dio domaćih gostiju priuštiti sedmodnevni odmor u privatnom smještaju – apartmanima koji su jeftiniji, rast će i udio onih koji će boraviti kod rodbine i prijatelja, a vjerujem da će i kampovi zabilježiti porast.
PROF. KRCE MIOČIĆ: Fiksni su troškovi kao što im ime kaže uvijek tu, dakle trošak amortizacije, stalno zaposlenih i paušala ne će se promijeniti bez obzira bilo turista ili ne. Na organizacijama je da izračunaju što im se više isplati. Dakle, ako su ti fiksni troškovi visoki te se ima dostatan broj stalno zaposlenih, normalno je da će se neki kapaciteti otvoriti, ali ako nije takva situacija te se sa spuštanjem cijene i otvaranjem objekta generira veći gubitak, bolje je i ne otvarati vlastiti kapacitet. Kao što sam rekla, to je odluka svakoga pojedinačnoga ponuđača i ovisi o nizu faktora i nije jednoznačna ni jednostavna.
PROF. KRCE MIOČIĆ: Što se tiče radne snage, turizam u svjetskim razmjerima generira više od 10 posto svih radnih mjesta i radno je intenzivna djelatnost. Kad se dogodila korona-kriza koja je preko noći zaustavila turistička kretanja, jasno je da je mnogo ljudi ostalo bez posla. Prema nekim izvorima radi se o više od 100 milijuna ljudi u svijetu, od toga više od 10 milijuna u Europi. Tomu treba dodati i onaj dio sezonske radne snage koji se generira iz redova studenata i đaka.
PROF. KRCE MIOČIĆ: Da ste me prije godinu dana pitali koji je najveći problem hrvatskoga turizma, vjerojatno bih uz problem održivosti navela nedostatak radne snage. Jer radna je snaga najvažniji dio turističke ponude.
Upravo taj socijalni kontakt koji se ostvaruje u odredištu, prije svega s djelatnicima u turizmu, a onda i s lokalnim stanovništvom, najvrjedniji je dio putovanja. Kvalitetna turistička odredišta snažno rade na kvaliteti vlastitoga kadra. Naravno da nema autentičnoga odredišta bez lokalnih zaposlenika. Može se imati najljepša priroda, najvažnije kulturne atrakcije, ali bez čovjeka koji će dočekati gosta, bez gostoprimstva i osjećaja dobrodošlice to nikada ne će biti doživljaj kakav turist očekuje. Hrvatska se u godinama prije krize borila s nedostatkom vlastite radne snage koja se iselila prije svega vođena ekonomskim razlozima. No danas se dio tih djelatnika vratio u zemlju i treba osmisliti način kako ih zadržati jer kad se jednom turizam vrati, bit će potrebna kvalitetna radna snaga, što naši ljudi i jesu te su to pokazali radeći diljem svijeta. Tako ćemo od svoje zemlje stvoriti kvalitetno autohtono turističko odredište.
PROF. KRCE MIOČIĆ: Bila sam članica te radne skupine koja je u okviru strateškoga dokumenta Hrvatska 2030. osmišljavala segment turizma. I tada, kao i sada, zastupam ideju da trebamo biti kreativni, originalni i održivi. Moramo jasno znati komu smo namijenjeni. Nikada se ne ćemo i ne trebamo odreći proizvoda sunca i mora, koji je sezonski i generira velik broj turistički dolazaka, ali trebamo raditi na osmišljavanju proizvoda iz segmenta specifičnih oblika turizma koji će proširiti sezonu i poboljšati ponudu. Istodobno moramo kontinuirano raditi na podizanju kvalitete naše ponude jer odredište je kvalitetno koliko je kvalitetan njegov najlošiji dio. Veoma je važno naglasiti da Hrvatska mora raditi na promjeni strukture, ali i kvalitete smještajnih objekata. Treba povećati broj hotelskoga smještaja, uz zadržavanje ili smanjenje broja privatnih smještajnih jedinica i ukupno povećanje kvalitete. Dakle, u budućem razvoju hrvatski turizam treba kvalitativno unaprjeđivati, stvoriti raznolike usluge, povećati broj hotelskih jedinica, usmjeriti se prema sezonski manje osjetljivim proizvodima. Nadalje, treba definirati glavne proizvode i ciljne skupine turista kojima su namijenjeni. No najvažnije – treba turizam razvijati po načelima održivoga razvoja, stalno pratiti indikatore održivosti i ne zaboraviti da održivost osim ekonomskoga i ekološkoga ima i sociokulturni element koji promatra utjecaj turizma na lokalnu zajednicu, stanovništvo, kulturu, način življenja…
PROF. KRCE MIOČIĆ: To je najteže pitanje koje mi možete postaviti. Posebno je to pitanje teško u kontekstu današnje situacije kad je kriza dovela do ekonomske iscrpljenosti i svi nastoje kroz turizam makar malo popraviti svoju tešku ekonomsku situaciju. No moj je odgovor ovdje jasan: u svemu u životu, pa tako i u razvoju turizma, mora se biti umjeren i racionalan. Treba stalno imati na umu da će svako današnje prekomjerno trošenje resursa u budućnosti doći na naplatu. Ovo je prilika da se stvari postave ispravno i zaštite vrijednosti koje imamo, istodobno ne umanjujući mogućnosti za ekonomsku održivost. Postići kompromis između triju stupova održivosti jedna je od najtežih zadaća današnjice. Preporuka je unaprijed predvidjeti negativne posljedice, iskoristiti sve mehanizme kako bismo ih ublažili, planirati, postaviti ciljeve i mjeriti kontinuirano te biti spreman na promjene.
PROF. KRCE MIOČIĆ: Jako teško! Pitanje je prostora na kojem je smješten, normi koje primjenjuje u svojem poslovanju, ali to se isto pitanje postavlja i ako imamo puno apartmana u nekom području. Često je održivost u tom slučaju još teže postići jer je puno dionika uključeno u ponudu, a odlučuju samostalno. Nije pitanje oblika, nego mjere. Da bismo znali mjeriti, moramo znati što je premalo, što je dovoljno, a što previše. Mi, nažalost, to nismo znali ni prije ove krize, a bojim se da ne ćemo znati ni kada ponovno oživi turizam.
