Izvan crkvenoga okruženja, na ulicama gradova i u široj društvenoj zajednici, može se učiniti da Božić gubi bitku s rastućom komercijalizacijom. Tako se svake godine piše kako se umjesto Božića čestitaju blagdani, na veličanstvenom bruxelleskom trgu, iako uz postavljene velike figure jaslica, svi govore o zimskim užitcima… Sve to dovodi do pitanja može li se Božić pred svim nasrtajima konzumerizma i političke korektnosti zaštititi u svojem izvornom značenju, vjerskom? Mogu li se u središte slavljenja Božića vratiti oni bez kojih toga slavlja ne bi ni bilo: Dijete Isus, Blažena Djevica Marija, sv. Josip, anđeli, pastiri, Tri mudraca…?
Iako je u kulturnom smislu dio božićne tradicije i u Hrvatskoj prepoznat kao nematerijalna kulturna baština, svetkovina Božića u značenju maloga Boga nije službeno zaštićena niti je postojala takva inicijativa. Može li se i kako Božić zaštititi od iskrivljavanja njegove temeljne poruke, upitali smo svećenika zadužena za pastoral turizma u Zagrebačkoj nadbiskupiji i župnika in solidum u središnjoj zagrebačkoj župi sv. Blaža Anđelka Katanca.
»Današnje slavlje blagdana Božića u društvu do kraja se udaljilo od temeljne poruke Božića da je Bog postao maleno dijete kako bi bio Emanuel – Bog s nama. Štoviše, gledamo li blagdanske manifestacije pod imenom adventa, one ne samo da zanemaruju Isusa Krista, nego ga i namjerno izbjegavaju. Dojam je da sve prolazi osim Isusa; za njega nema mjesta u javnim proslavama Božića. I u dućanima će se sve teže naći jaslice, a da ne govorimo o božićnim slikovnicama koje obvezno moraju imati Djeda Mraza umjesto božićnoga svetoga djetešca.
Možda će netko pojedinačno i staviti jaslice u izlog, ali očito je da marketing uspijeva čak i kod vjernika izgurati bit Božića na njegovu marginu. Smišljaju se uvijek novi božićni likovi i atrakcije da bi Božić bio privlačan, što vodi prema gubitku vjere i tradicije«, napominje svećenik Katanec.
Uzroke takvoj ideološkoj promjeni svijesti o Božiću te pretjeranoj komercijalizaciji Božića vidi u više razloga. »Do toga je došlo dijelom iz dobre nakane da se blagdanska radost poveća pa su se počeli povećavati darovi, ukrasi, okupljanja. Razloge vidim i u ideji da se Božić ponudi svim ljudima, ali ne tako da im se objasni značenje Božića, nego da se svakomu ponudi da na svoj način obilježi te dane. Želi se od toga blagdana stvoriti univerzalan dan slavlja i radosti za sve ljude, bez obzira na to koje su vjere. To bi bilo u redu kada bi slavlje imalo evangelizacijsku narav, međutim ono čemu svjedočimo agresivan je i po svemu što vidimo vrlo uspješan način da se Božić uzme kršćanima i predstavi sekularnomu svijetu kao praznik. Ne bi čudilo da se uskoro izbaci iz uporabe naziv Božić pod opravdanjem da se ne povrijede osjećaji onih koji slave blagdane, a nisu vjernici«, upozorava sugovornik.
Pitamo ga treba li onda Crkva sama ići prema zaštiti slavljenja Božića i njegova izvornoga smisla i kako uopće to učiniti, ima li Crkva pravo zaštititi Božić kao plod kršćanstva? Iako želi gledati optimistično, kada je riječ o društvenoj razini slavljenja Božića, odgovor svećenika Katanca bio je – negativan. »Crkva ne može i ne želi zabraniti ljudima veselje, ali dakako da bi trebala još mudrije i zauzetije promovirati izvorni smisao Božića. Predstavnici Crkve, ali i vjernici laici, trebali bi biti više prisutni i aktivni kod svjetovnih proslava kao svojevrsni putokaz prema Isusu Kristu, istinskomu slavljeniku. Svakako možemo učiniti to da u crkvama i dalje čuvamo autentične božićne simbole i običaje i tako odgajamo vjernike da sve božićne aktivnosti usmjere prema Gospodinu Isusu. Uz jaslice kao dekorativni ukras božićnoga otajstva treba poticati na osobnu i obiteljsku molitvu, posebno uz Badnjak koji je ispunjen vrijednim i lijepim božićnim običajima. Božićnu radost možemo širiti dobrim djelima potrebitima, božićni mir traženjem i darivanjem oprosta, božićno zajedništvo okupljanjem i slavljem svete mise, božićnu ‘čaroliju’ blagoslovom obitelji, božićno otajstvo svjedočenjem vjere bližnjima. Po svemu tome, a i mnogim drugim stvarima, maleni Isus rođen na prvi Božić pokazat će se i nama blizu. Naša je zadaća da u Crkvi i u svojoj sredini budemo poput pastira u Betlehemu, oni koji su pozvani k novorođenomu Kralju i oni koji će širiti glas o njemu moleći Božji blagoslov svim ljudima dobre volje«, rekao je Katanec.
Iako vjernici na Božić slave Kristovo rođenje, u tržišnom kontekstu fokus se s duhovnoga aspekta potpuno prebacio na komercijalno i materijalno. Upozorava na to i komunikacijski stručnjak i predavač na Hrvatskom katoličkom sveučilištu dr. Krešimir Dabo, koji tvrdi da je Božić davno prerastao u komercijalni brend koji »uspješno prodaje različite proizvode na tržištu vrlo uspješnim, intenzivnim i kontinuiranim slanjem poruka kupcima o zajedništvu, bliskosti, povezanosti, druženju, obiteljskim vrijednostima, a sve to kroz prizmu darivanja, odnosno kupovanja i konzumerizma«.
Komercijalni aspekt Božića preuzeo je blagdansku atmosferu, iako u Hrvatskoj mnogi Božić vide kao blagdan usmjeren prema obitelji i ljudima dobre volje. No nije baš svagdje takva situacija, upozorava dr. Dabo i navodi rezultate pojedinih istraživanja koji pokazuju da, primjerice, devet od deset Amerikanaca slavi Božić: »Čini se da razumijevanje teološke komponente božićnih blagdana opada. Naime, 2017. godine 46 posto Amerikanaca reklo je da Božić slavi ponajprije kao vjerski blagdan, što je pad u odnosu na 51 posto iz 2013. godine, pri čemu milenijalci najmanje slave Božić na religiozan način. Većina odraslih Amerikanaca (56 %) također kaže da su vjerski aspekti Božića danas manje naglašeni u američkom društvu nego u prošlosti, iako relativno malo njih smeta taj trend.«
Je li onda Božiću potrebno ponovno brendiranje kako bi se došlo do njegova izvornoga značenja? Dr. Dabo odgovara: »Možda je važnije pitanje komu bi to bilo u interesu i je li to uistinu provedivo s obzirom na to da je komercijalizacija Božića i njegovo tržišno brendiranje donijelo sjajne financijske rezultate mnogim proizvođačima i igračima na tržištu u zapadnom svijetu. Gledamo li stvari pomalo idealistički, da ne kažem utopistički, bilo bi vrlo zanimljivo i korisno vidjeti bi li se Božić mogao ponovno predstavljati kroz duhovni i religijski naglasak, usmjeren na slavljenje vjere, Isusa Krista, i to promoviranjem i predstavljanjem skromnosti, usmjerenosti na pomaganje slabijima, volontiranja, povezivanja s obitelju i bližnjima te ostalih važnih, a jednostavnih kršćanskih vrijednosti, lišenih materijalnih vrijednosti, poput mnoštva darova, raskošne trpeze za stolom, bogato uređenih interijera i blještavih prezentacija svega što nas tih dana okružuje.«
Za takvu drastičnu promjenu komunikacijske pozicije Božića, uvjerava dr. Dabo, bila bi potrebna zajednička sprega javnih institucija i komercijalnoga sektora, kojemu to zasigurno nije u interesu. »Ali vjerujem da neke promjene mogu početi i od nas samih te svatko može, ako želi, preispitati što Božić znači za njega te mijenjati svoj pristup i mikrookruženje, odnosno način na koji mi i naši bližnji pristupamo proslavi Kristova rođenja. Pa primjerice umjesto skupih darova ispod božićnoga drvca ponudimo zagrljaj, razgovor, zajednički provedeno vrijeme, košaru naranača, jabuka ili šaku oraha kao simbol blagostanja i tradicije, uz priču o našim bakama i djedovima koji su drukčije slavili Božić od nas danas. To već može biti početak neke vrste osobnoga ponovnoga brendiranja Božića, a vjerujem da to itekako vrijedi«, kaže dr. Dabo.
Na daljnje inzistiranje na odgovoru što bi sve trebalo učiniti da se Božić brendira kao kršćanski blagdan, blagdan Kristova rođenja, dr. Dabo je odgovorio da zasigurno kompanije na tržištu ne će niti su dužne učiniti takav komunikacijski iskorak, pa ponovno vraća na osobnu odgovornost. »Preostaje nam okrenuti se sebi, odnosno preispitati svoje vrijednosti i svoj pristup proslavi Kristova rođenja. Za neke je to prilika za trošenje novca i uživanje u obilju i dobroj zabavi, nekomu je to vraćanje temeljnim životnim vrijednostima koje nas čine boljim ljudima za sebe i druge, a treća skupina nastoji to cijelo razdoblje ignorirati. Svi ti načini i pogledi na Božić postoje, prisutni su, ne možemo ih zanijekati, a ni zabraniti, niti bi to imalo smisla. Međutim, spoznaja vlastite percepcije Božića prvi je korak u osobnom rebrendiranju toga blagdana, za sve one kojima je on uistinu važan, a to nas vlastito samovrjednovanje onda može usmjeriti i na nove načine proslave Kristova rođenja. Netko u molitvi i zajedništvu, a netko u trgovačkom centru.«
