»I dat će mu ime Emanuel«, piše evanđelist Matej. U Isusu, Sinu Božjem, ispunja se Božje obećanje. Emanuel je hebrejska riječ, složenica od dviju riječi: »immanu + el«, a na hrvatskom znači »Bog s nama«. Prorok Izaija naviješta rođenje djeteta od djevice: »Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel.« Taj navještaj proroka odnosi se na Isusovo rođenje od Djevice Marije. Isus iz Nazareta je Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek. Uzeo je ljudsko tijelo i bio je Emanuel – Bog s nama. Samo ime Isus (heb. Jeshua) znači Spasitelj, i on spašava (heb. joshua = spasiti): »jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih«. Ime Isus prekida tradiciju po kojoj se dijete zove imenom djeda ili otca. S Isusom započinje sasvim novo razdoblje u kojem je čovjek spašen. Golema je to tajna i daje smisao našoj molitvi i slavlju. Daje opravdanje našemu došašću i iščekivanju. Odgovor je na čežnju ljudske duše za potpunom i trajnom Božjom prisutnošću. Isus obećava trajnu nazočnost svojoj zajednici: »Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta« – tim riječima Matej završava evanđelje. Četvrtu nedjelju došašća zovemo Očići jer otac daje darove u obitelji i simbolično pokazuje put prema nebeskomu Otcu.
»Ono što je ona začela od Duha je Svetoga«, objašnjava anđeo Gospodnji Josipu u snu. Izraelac izbjegava izravan razgovor čovjeka sa svevišnjim Bogom. Bog se javlja u snu i zahvaća u Josipov život javljanjem anđela Gospodnjega. Sam čovjek ne može svladati nepremostivu udaljenost između čovjeka i Boga. Naslov »Sin Davidov« govori o Isusovoj ljudskoj lozi, a naslov »Sin Božji« govori o Isusovu božanstvu. Sv. Pavao piše: »koji je po tijelu, rođen od potomstva Davidova, a koji se uskrsnućem od mrtvih – po Duhu Svetom – pokazao kao sin Božji«.
Josip otvara svoju dušu Bogu. I nadjenut će Djetetu ime Isus, što znači Svevišnji spašava, »jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih«. Da svi imamo grijeha, to nam je jasno. A samo jedan jedini, Sin Božji, može grijehe oprostiti. Tko Bogu povjeruje, prima i spasenje. Važno je otvoriti se Bogu da Duh Božji djeluje u našem životu. Spasonosno je otvoriti vrata svoje duše i obitelji Kristu.
Da, Isus Krist je čovjek, i više nego čovjek, jer je Sin Božji. Rođen je od žene, zato imamo rodoslovlje tri puta 14 pokoljenja. To su povijesni podatci. Čovjek umire, a Sin Božji uskrsnu, pobijedi smrt. Čovjek nam je brat, a Sin Božji je »Bog s nama« – Emanuel. Dolazi u našu povijest. To je djelo Duha Svetoga, preko majke Marije.
»Josip učini kako mu je zapovjedio anđeo Gospodnji«, izvještava evanđelje. Josip i Marija s vjerom prihvaćaju Božju poruku, otvaraju se Kristu. Bog ih je učinio velikima. »Otvorite vrata Kristu« bijaše početna i nastupna poruka svetoga pape Ivana Pavla II. Otvoriti vrata Kristu, vrata svoje duše i vrata svoje obitelji, znači pravo slaviti Božić. To znači imati čvrstu vjeru u Isusa Krista. Evanđelist Matej piše sa stajališta uskrsne vjere, stoga je jasnije što znači Izaijin Emanuel – Bog s nama. To je Bog koji je ljudima blizak. Vidljivo i opipljivo to bijaše u Isusu Kristu. On je Mesija kojega Bog šalje za spasenje ljudskoga roda. Bog djeluje: ozdravlja slijepoga, sakatoga, oživljava mrtvoga, oprašta grijehe, mijenja ljudski život i sve to preko osobe Isusa Krista.
Očekivanje Mesije trajalo je stoljećima i tisućljećima. A ljudi su se različito postavljali. Neki nisu vjerovali, a drugi su preuzimali velike uloge na putu dolaska Božjega Pomazanika. U svetopisamskim izvještajima ove nedjelje tako se spominju kralj Ahaz, Josip, Marija.
Ahaz je kralj koji ne vjeruje u Boga. Stalo mu je do moći i vladanja. Pouzdaje se u svoju vojsku i pomoć Asiraca. Prorok Izaija ga opominje da se osloni na Božju pomoć. Odgovara licemjerno da ne će »iskušavati Boga«, a ustvari nije vjerovao da mu Bog može pomoći. Izgubio je. Nasuprot stoje Josip i Marija koji se potpuno stavljaju u Božje ruke. Bez Gospe nema Božića, bez Gospine vjere nema Bogorodice, nema bogomajčinstva.
A što je s nama? Jesmo li spremni za Božić? Jesu li otvorena naša vrata duše i obitelji da možemo radosno slaviti Božić? Hoće li Bog biti s nama ili samo ljudski običaji s punim stolom i punom čašom? Bez Boga nema smisla ni molitva ni slavlje. Božja prisutnost daje smisao cijeloj pripremi i očekivanju.
