Nedavno je u Zagrebu i Slavonskom Brodu svečano proslavljena 15. obljetnica djelovanja udruge »Marijini obroci« u Hrvatskoj, koja se već dokazala jednom od najvećih zemalja podupiratelja plemenitoga rada organizacije koja školskim obrocima rješava problem gladi, ali i uvelike pridonosi uspjehu u obrazovanju djece koja ih primaju. Tom je prigodom osnivač udruge Magnus MacFarlane-Barrow posvjedočio o važnosti i veličini plemenite misije ljubavi u koju se ugradilo mnogo ljudi iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. MacFarlane-Barrow svoju je karijeru započeo kao introvertirani uzgajivač lososa da bi, dirnut stradanjima u Bosni i Hercegovini 1992., počeo prikupljati i onamo prevoziti pomoć.
Osnovao je dobrotvornu organizaciju Scottish International Relief (SIR) koja je 2002. prerasla u »Marijine obroke«, na poticaj dječaka Edwarda iz Malavija koji je u budućnosti jedino želio »ići u školu i imati dovoljno za jelo«. »Marijini obroci« plod su Međugorja, stoga nose Marijino ime. Trenutačno poslužuju obroke za 2.429.182 djece u 17 najsiromašnijih zajednica svijeta. Hrvati novčano podupiru 12 školskih kuhinja u kojima se hrani više od 20 tisuća djece, a broj im stalno raste. Za »Glas Koncila«, MacFarlane-Barrow govorio je o svojem doživljaju Božića, uspoređujući prilike u Trećem svijetu i u Europi.
Božić kod kuće i u zemljama Trećega svijeta
Zanimalo nas je kako se Božić slavi u školskim kuhinjama »Marijinih obroka« jer ondje je sve drukčije nego u Europi. »Za Božić sam uvijek kod kuće s obitelji u Škotskoj, no mnogo sam puta posjetio školske kuhinje; one su mjesta velike radosti. I to ne samo za Božić nego cijele godine. Djelujemo u mnogim zemljama gdje su kultura, pa i proslava Božića drukčije. Ondje ljudi slave Kristovo rođenje, idu u crkvu, ali nema darivanja, ne očekuju darove. U većini zemalja u kojima djelujemo Božić je državni blagdan, tako da su škole tada zatvorene«, rekao je.
Na pitanje znaju li Europljani još uopće što Božić znači, odgovorio je s »da« i »ne«, ne propuštajući istaknuti ono dobro i lijepo. »U određenom dijelu Europe, pogotovo ondje odakle ja dolazim, Božić je postao vrlo sekulariziran događaj. Velikim je dijelom postao orijentiran na materijalno. No još uvijek ima mnogo ljudi koji slave svoju radost zbog Isusova rođenja, posvud postoje zajednice koje slave Božić s vjerom. Moja obitelj slavi Isusovo rođenje, ali to nam je prilika i za obiteljsko okupljanje i provođenje vremena zajedno. Naša je obitelj velika pa se okupe različiti naraštaji«, ispripovjedio je.
Vidljivi su dugoročni plodovi
»Marijini obroci« razmišljaju dugoročno, zato im je posebno važno angažirati lokalne zajednice u održavanju projekta školskih kuhinja. Budući da humanitarni rad ne donosi uvijek odmah vidljive dugoročne promjene, upitali smo sugovornika koliko je udruga do sada uspjela ostvariti svoj cilj – osigurati djeci bolju budućnost. »Vidio sam već toliko dugoročnih plodova ‘Marijinih obroka’, čak smo u Keniji i Malaviju vidjeli velik gospodarski napredak, tako da smo shvatili da je vrijeme da se povučemo iz nekih ondašnjih zajednica, da proširimo program na druge zajednice«, rekao je. »Izvrsno je što smo stigli do te točke, nije nam namjera trajno ostati u mjestima u kojima djelujemo, nego učiniti zajednice samoodrživima. Lijepo je vidjeti što se dogodilo u životima mladih koji su primali Marijine obroke. Primjerice, to je djevojka Lettie iz Malavija koja je s devet godina počela primati Marijine obroke; bila je siroče i pokušavala se brinuti za mlađu braću, nisu imali dovoljno hrane i nitko od njih nije išao u školu. Danas ona radi za ‘Marijine obroke’, nakon što je završila srednju školu. Mnogi suradnici ‘Marijinih obroka’ danas djeca su koja su ih primala. Malavi je naš najveći projekt, ondje smo započeli i ondje hranimo oko milijun djece svaki dan«, istaknuo je.
Na pitanje gdje je stanje sada najteže, Magnus je spremno odgovorio da je to u Južnom Sudanu, Haitiju i u Tigraju, na sjeveru Etiopije, kao i u Zambiji. »Marijini obroci«, nastave li rasti prema očekivanjima, u idućoj bi godini mogli hraniti tri milijuna djece, što je veliko postignuće, ali još uvijek daleko od rješenja neuhranjenosti koja trenutačno pogađa oko 67 milijuna djece.
Znati da se netko brine ili dvije vrste siromaštva
Marijini obroci imaju i važan psihološki učinak na djecu koja ih primaju pa se i ta tema nametnula u razgovoru. »Djeca znaju da netko izdvaja novac i vrijeme za njih. Često čujem da, kada pate zbog gladi rata, osjećaju se kao da ih je svijet zaboravio. Ovako znaju da ih svijet nije zaboravio. U Tigraju, gdje je mnogo djece pothranjeno, djeca su se osjećala napuštenima. Otkada primaju Marijine obroke, znaju da nisu napuštena«, rekao je. Kao što je i sveta Majka Terezija znala često reći, i sugovornik je potvrdio da u zemljama Trećega svijeta postoji materijalno siromaštvo, ali Europa je zaboravila svoje duhovne korijene pa je duhovno siromašna, kako je pisao i u svojoj knjizi »Daruj«.
Glede stanja u Škotskoj, ponekad se ugodno iznenadi, rekao je. »U školama u siromašnim zemljama, iako postoji glad, djeca pokazuju radost. Znaju tko su, kamo pripadaju, ondje vlada snažno zajedništvo. Često postoji jaka vjera. U Škotskoj je situacija potpuno drukčija. Mnogi mladi ljudi odrastaju bez vjere u obitelji. U svijetu postoje različite vrste gladi. Postoji i mentalna glad, glad za Bogom. Vidim to na mladim ljudima u Škotskoj, često traže smisao života. Smatram da je još jedna lijepa dimenzija ‘Marijinih obroka’ što se mnogo škotskih adolescenata uključuje u naš rad; to je način da spoznaju da njihov život ima smisao. Dolazi do zanimljivih razgovora kada upitaju zašto se organizacija zove ‘Marijini obroci’, tko je Marija. Dok mi hranimo djecu, ovaj nas rad hrani radošću; to sam mnogo puta doživio. Kada dajemo sebe, postajemo više ljudi kakvi Bog želi da budemo, postajemo radosniji. Ljudi koji rado daju, najsretniji su, najradosniji ljudi«, s osmijehom je rekao Magnus.
