Četvrti dugometražni igrani film redateljice i scenaristice Snježane Tribuson »Sve najbolje« jest komedija s blagim elementima drame smještena u predbožićno vrijeme. To je već drugi hrvatski film s takvim ozračjem. Upozorava na potrebu zajedništava, barem u blagdanske dane, i bavi se usamljenim ljudima. Donosi lijepu glazbu, ponajprije opernu, te originalnu skladatelja Dinka Appelta. Cijeli je brojni glumački ansambl dobar, sastavljen od naših ponajboljih glumaca. Ipak se posebno ističu Ksenija Marinković u glavnoj ulozi usamljene slastičarke Verice željne ljubavi te mezzosopranistica Renata Pokupić kojoj je to prva filmska uloga. Za nju je dobila nagradu »Breza« za najboljega debitanta u Puli.
Film »Sve najbolje« sudjelovao je i nagrađivan je na nekoliko međunarodnih festivala. Otvorio je ovogodišnji Pulski filmski festival na kojem je dobio četiri »Zlatne arene«, i to za scenografiju, kostimografiju, posebne efekte i najbolju sporednu mušku ulogu (Goran Navojec). Vrlo su dobro računalno animirani žohari, zbog kojih podnaslov filma glasi »Božićni film s trovanjem«. No svi brojni narativni rukavci imaju sretan kraj, upravo zbog scenarističine božićne dobrohotnosti, premda poneki ne djeluju posve uvjerljivo. Ali nada ostaje, uz želju da svima bude sve najbolje.
U filmu postoji mnogo suprotnosti unutar filmske priče – i među likovima, i u mjestu radnje, i u načina života. A baš taj kontrapunktni pristup daje dinamiku i dramsku napetost. Riječ je ponajprije o ljubavi, žensko-muškim odnosima, kako prepoznati lašca, suvremenoga Don Juana. A opera koja se postavlja u kazalištu – snimljeno u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu – jest upravo Mozartov »Don Giovanni«, koji će itekako utjecati na radnju i odnose među likovima…
