Kršćanski supružnici trebaju računati s križevima i poteškoćama u svom bračnom i obiteljskom životu te vjerovati da se po križu i umiranju stiže do uskrsnuća i novoga života. Naravni čovjek opire se križu i svakomu obliku umiranja. Zato i Kristov zahtjev da njegovi učenici, oni koji žele ići za njim, nose svoj križ, da se odreknu sebe, nailazi na neshvaćanje i opiranje. No bez toga umiranja nema uskrsnuća, nema života. »Tko zna više umrijeti svemu, imat će život u svemu«, svjedoči sv. Ivan od Križa.
Većina ljudi ulazi u brak s romantičnom slikom o braku i obiteljskom životu. S vremenom nestaje romantične slike i mnogi supružnici suočavaju se s križevima, primorani su na mnoga teška sebedarivanja, odricanja i umiranja. Oni koji u tome ustraju postajat će zreliji u ljubavi, njihov brak bit će bogatiji, sadržajniji, duhovno plodniji. Na taj način svako bolno umiranje koje se događa u vjeri pretvara se u obnovljeni život i novu ljubav.
Između idealnoga i stvarnoga stanja braka često je veliki jaz. Već Stari zavjet upozorava na veliki raskorak između idealne slike o braku (Jahve zaručnik – Izrael zaručnica) i stvarnoga stanja u brakovima (dopuštanje rastave). No zbog stvarnoga stanja ne smije se odbaciti i zanemariti ideal. Ideal i promatranje ideala postaje evanđeoski kvasac za praksu koja možda ne valja, no koja se pod utjecajem kvasca mijenja. Ideal treba da malo-pomalo osvaja stvarnost.
Kao i čitav kršćanski život, tako se i brak odvija u napetosti između »već da«, tj. onoga što je već ostvareno, i »još ne«, tj. onoga što se još ima ostvariti. Kršćanski življen brak, vezan uz Isusa Krista i njegovo pashalno otajstvo, nije ništa drugo doli pokristovljenje bračnoga i obiteljskoga života. Budući da je to poziv odozgo i budući da je kršćanska ženidba znak, sakrament koji donosi milost i daje sposobnost da se ostvaruje bračni poziv, kršćanski supružnici trebaju vjerovati da je i danas moguće živjeti prema tom idealu. Ako su bračni drugovi svjesni i vjeruju da su »udovi« u tijelu kojemu je Krist »glava«, da su s njim združeni kao loze na trsu, i da su životno vezani s Kristom, imat će dovoljno snage živjeti kristovskim životom i ostvarivati kršćanski brak.
Bračni supružnici trebali bi trajno otkrivati i posvješćivati si veliku vrijednost sakramenta ženidbe da bi dopustili Kristu da sve više prožima njihove bračne i obiteljske odnose te tako životom svjedočili ljepotu i zahtjevnost kršćanskoga braka.
