Dr. Stjepan Šterc nikad nije davao tako pesimistične izjave kao ovih dana kada se najviše ljudi iseljava. O tome je novinarka Dijana Jurasić zabilježila: »Hrvatska je, na žalost, među najgorim primjerima zemalja na svijetu kako demografska slika lomi društvo, obrazovni i radni sustav, a da se na to gotovo uopće ne osvrće politički sustav. Mi nemamo plan za što i kamo usmjeravamo mlade u obrazovnom sustavu, pa se kvote na fakultetima upisuju da bi se zadržale postojeće studijske grupe i profesori na njima. Je li tako teško napraviti model obrazovnog sustava koji će biti u funkciji našeg gospodarstva i budućnosti i davati profil radnika koji nam trebaju umjesto da školujemo i obrazujemo mlade ljude za emigraciju, za visoko razvijene zemlje, koje nam usput poručuju da je to sloboda kretanja, a ne tržište rada koje funkcionira na plaćanju. Neka onda zemlje sjeverozapadne Europe plate obrazovnom sustavu zemalja juga i jugoistoka Europe potrošeni novac u obrazovnom sustavu, ali to pitanje nema tko kod nas potegnuti«, rekao je Šterc na međunarodnom seminaru pod naslovom »Reforma obrazovnog sustava – preduvjet boljeg posla i zaštite radničkih prava«.
U svom izlaganju dr. Šterc je rekao da nemamo ni jedan pozitivan demografski parametar, da se prema jednoj svjetskoj organizaciji ubrajamo među šest zemalja svijeta iz kojih stanovništvo bježi.
Godišnje iseljavanjem gubimo 2 posto stanovništva, odnosno osamdeset tisuća ljudi, a među njima je više od 50 posto iseljenih u dobi od 19 do 39 godina, te 25 posto djece i mladih od 0 do 19 godina, što znači da godišnje gubimo 20 000 djece iz obrazovnog sustava. »Ove godine imali smo 40 115 prvašića, čak njih 2139 ili 5 % manje nego lani, a prije trideset godina bilo ih je oko 65 000. Obitelji se s djecom iseljavaju, što će imati za posljedicu zatvaranje škola i otpuštanje nastavnika. U sljedećih deset godina uz postojeće trendove za trećinu će se smanjiti broj učenika.« Dr. Šterc, koji je profesor na zagrebačkom PMF-u, istaknuo je da je obrazovni sustav uz zdravstveni, znanstveni, pravni temelj svakog društva, a u temelju razvoja obrazovnog, gospodarskog i svakog drugog sustava, osobito političkog moraju biti ljudi. Kako u dnevnom tisku spominje Danijel Ivanković, u Francuskoj, za razliku od Hrvatske, naši su ljudi plaćeni da mogu dostojno živjeti, pa i onaj socijalno najugroženiji sloj društva. Ne trebaju se učlanjivati u političke stranke da bi dobili posao. O javnim poduzećima i njihovoj otimačini tamo nitko ne priča. Tamo toga i nema, čak ni na vidiku. Novu školsku godinu u osnovnoj školi u Viru kod Posušja, dakle u zapadnoj Hercegovini, gdje više od 99 posto stanovništva čine Hrvati, upisalo je samo jedno dijete. Iz toga istoga Vira na prostoru Frankfurta upisano je trideset djece u prvi razred tamošnjih osnovnih škola. Možemo samo ponoviti da je to jedan od najžalosnijih podataka za hrvatski narod.
Jedna dobra vijest u Hrvatskoj je da nikad nije bilo manje legalnih pobačaja od 2000. do sada. Ivana Rimac Lesički piše da su prošle godine u zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj napravljena 6904 pobačaja, što je 1458 manje nego godinu prije i najmanje u posljednjih šesnaest godina. Riječ je o prijavljenim, legalno induciranim i spontanim pobačajima kojih je najveći broj lani napravljen u Kliničkoj bolnici Merkur, KBC-u Rijeka i KBC-u Split. Najmanji broj pobačaja pak evidentiran je u lokalnim ustanovama, pa je tako primjerice u Domu zdravlja Metković bilo sedam pobačaja, a u kninskoj bolnici jedan. O evidenciji Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo od privatnih ustanova evidentirana je samo specijalna bolnica »Podobnik«, gdje je lani napravljeno 212 pobačaja. S obzirom na mjesto prebivališta i broj žena reproduktivne dobi, najviše je pobačaja u Istarskoj županiji, a najmanje u Dubrovačko-neretvanskoj. U Hrvatskoj je višestruko manje namjernih pobačaja na tisuću živorođenih nego primjerice u Mađarskoj, Sloveniji i Češkoj.
Neshvatljiva je i nedopustiva izjava dosadašnje pravobraniteljice za djecu Ivane Milas Klarić, a glasi: »Učite strane jezike i bježite glavom bez obzira.« Ogorčenost pravobraniteljice izazvala je, kako piše Iva Boban Valečić, činjenica da je parlamentarna većina zakonskim izmjenama omogućila njezino smjenjivanje prije nego što je dočekala polovicu mandata.
Pisanje akademskih radova za druge postalo je više nego unosan posao, jer oglasnici su preplavljeni ponudama za izradu svih vrsta radova, a ono što se nudi su brzi, kvalitetni i autentični, seminarski, diplomski, čak i doktorski radovi. Vjeruje li se oglašivačima, pišu ih magistri i doktori znanosti, i to s dugogodišnjim iskustvom, a u toj poplavi crnoga tržišta jedna je tvrtka iz Kostrene otišla korak dalje i gotovo legalizirala u najmanju ruku nemoralnu i neetičnu ponudu izrade akademskoga rada za druge. Na mrežnoj stranici Seminarskiradovi.hr trgovačko društvo »Qwerty« sa sjedištem u Kostreni nudi pomoć u pisanju i izradi seminarskih, završnih i diplomskih radova, kako kažu, u najkraćem roku i uz najkvalitetnije izvore. Njihova su glavna prednost, tvrde, znanje i iskustvo, a glavni cilj im je uspjeh klijenta. Osim činjenice da su u odnosu na druge ponuđače istih usluga otišli korak dalje osnivanjem tvrtke, osnivači »Qwertyja« reguliraju odnos s klijentom sklapanjem ugovora. Za razliku od oglašivača u malim oglasnicima, koji narudžbe radova primaju »na riječ«, u toj tvrtki sve se radi po propisima koje su sami odredili u detaljnom pravilniku. Taj pravilnik u deset točaka uređuje odnos s klijentom, odnosno naručiteljem autorskoga djela za koji djelatnici garantiraju da ne će biti plagijat, jedino što je riječ o radu koji naručitelj zapravo nije ni izradio, ali za djelatnike te kostrenske tvrtke akademska nečestitost očito nije nikakav problem. Pravilnik sadrži deset članaka prema kojima se sva autorska prava s društva prenose na klijenta, koji elektronički prima ugovor. Tvrtka od naručitelja rada zahtijeva da se obveže da će rad koristiti isključivo u privatne nekomercijalne svrhe, a cijena rada uvjetovana je veličinom rada i temom te krajnjim rokom ispunjenja koji odredi klijent. Tvrtka se pravilnikom ograđuje od akademskoga neuspjeha osobe koja je naručila rad, gubitka titule ili stipendije. Time jasno daju na znanje koliko su svjesni nemoralne ponude kojom se bave. Uz mrežnu stranicu tvrtka svoje poslovanje prezentira i preko društvenih mreža, i to u cijeloj Hrvatskoj, a jednako tako potražuje i djelatnike za unosan posao ne samo u Rijeci, nego i u drugim gradovima. Prva hrvatska tvrtka koja se bavi akademskim nemoralnim radnjama prema podatcima na stranici Fininfo.hr registrirana je za sve i svašta, ali ne i za ono što stvarno radi. Naime, u popisu djelatnosti nema »pomoći pri pisanju i izradi seminarskih, završnih i diplomskih radova«, kako se u stvarnosti reklamiraju i što im je očito jedina djelatnost. O tome se malo zna osim novinskoga teksta koji je napisala Ingrid Šestan Kučić.
