Da svećenici kao i svi drugi ljudi vole nogomet, nije ništa neobično. Mnogi od njih igraju ga rekreativno, najčešće mali nogomet. Ali da svećenik istodobno obavlja odgovorne pastoralne dužnosti i u isto vrijeme igra natjecateljski veliki nogomet, nije baš čest slučaj. Među njima je svećenik Bruno Lovaković, od rujna prošle godine župni vikar po broju vjernika najbrojnije župe u Gospićko-senjskoj biskupiji, župe sv. Križa u Ogulinu. Taj Slavonac u proteklih je pola godine postao punopravni član NK Ogulina, jedne od najuglednijih nogometnih družina u Karlovačkoj županiji, nakon Karlovca, uz bok Slunju i Dugoj Resi.
Rođen je u Našicama 8. siječnja 1993. od otca Ivice i majke Sanje, a svoje životno, duhovno i nogometno dozrijevanje ostvario je u selu Lapovcima kod Đakova u župi Našašća sv. Križa u Trnavi. Odrastao je uz otca hrvatskoga branitelja i majku prodavačicu te brata Ivana i sestru Stellu. O svom duhovnom dozrijevanju ističe:
»Odmalena sam osjećao potrebu i želju za svećeničkim pozivom, još od 6., 7. razreda. Nakon osnovne škole otišao sam u Međubiskupijsko sjemenište na Šalati, a 3. i 4. razred završio sam u Kolegiju Požeške biskupije. Nakon toga sam upisao KBF u Zagrebu te ga završio 2018. godine. Đakonsku ređenje i đakonsku praksu ostvario sam u Gospiću, kao i svećeničko ređenje 27. lipnja 2020. od zareditelja biskupa gospićko-senjskoga Zdenka Križića. Početkom rujna iste godine dobio sam mandat za župnoga vikara u župi sv. Križa u Ogulinu.«
Na upit koliko je formacija za svećenika utjecala na njegovo odrastanje i dozrijevanje kao osobe koja je danas duhovni učitelj mnogima i koliko se to osjeti u nogometnom okruženju odgovorio je: »Školovanje u sjemeništu i na KBF-u formiralo me kao čovjeka i budućega svećenika. Dobio sam tu primjeren odgoj, disciplinu i volju za učenje, čime sam stekao nove vidike i odgovornost u životu koje danas pokušavam prenijeti na vjernike.«
Opisao je i koliko je u vrijeme njegove svećeničke formacije bilo vremena za nogomet: »U sjemeništu smo imali malonogometnu ekipu i nastupali na turnirima, što je nastavljeno i na bogosloviji. Često smo dobivali pozive iz župa i nastupali kod njih. Osim toga nastupali smo i u Studentskoj ligi, gdje smo mi budući svećenici pokazali zavidnu kvalitetu među ekipama drugih fakulteta Zagrebačkoga sveučilišta. Više volim igrati veliki nogomet te mi nije puno trebalo da se dolaskom u Ogulin uključim u mjesnoga ligaša.«
U dosadašnjem dijelu natjecanja Prve županijske nogometne lige Karlovačke županije unatoč svećeničkim obvezama uspio je nastupiti u 10 utakmica i postigao je dva gola, »Korani« u Karlovcu i »Dobri« u gradskom derbiju u Sv. Petru. Po vokaciji je vezni igrač, no zbog nedostatka igračkoga kadra trener Davor Cindrić po potrebi ga stavlja i na ostala mjesta u ekipi, što on kvalitetno odrađuje.
»Kada su župljani vidjeli da igram nogomet, neke je to šokiralo, no mislim da to puno znači za mlade u našoj župi jer su dobili osobu od povjerenja koja se bavi športom kao i oni sami. Reakcije vjernika su pozitivne, no vjerojatno ima i onih koji misle drukčije. Neki članovi NK Ogulina redoviti su na susretima mladih, a i stariji su igrači nogometno prijateljstvo sa mnom pretočili u uzajamno povjerenje i na duhovnoj razini.«
Mnogi će se pitati kako uskladiti proslavu dana Gospodnjega kada se i igra najveći broj utakmica, zbog čega zna dolaziti do prijepora između svećenika, trenera i roditelja zbog nastupanja športaša, mladih vjernika u najvećem broju športova nedjeljom.
»U prvom sam redu svećenik, a nogometu posvećujem svoje slobodno vrijeme, zbog čega ne mogu računati na stopostotno posvećivanje treninzima i nastupima. No sve se može ako ima dobre volje.«
Rekao je da je Ogulin u nogometnom pogledu vrlo kvalitetna sredina prema postojećoj infrastrukturi te zavrjeđuje čak i Drugu ligu. No problem nastaje zbog odljeva mladih. Osigurati mladima posao temeljna je zadaća da bi oni ostali i dalje uz klub i Crkvu, zaključio je mladi ogulinski kapelan Lovaković.
