Proljeće, festival odjeće. Sjedi se u gradu i gleda kako ljudi izgledaju; što, osim užurbanosti, nosi staro i mlado… Zirkam i prisjećam se davnih dana kad moda nije bila tako narodna kao danas, pa ni kao onodobni »narodni socijalizam«, te su moderni bili samo oni koji su mogli do Trsta i Graza. Samo oni koji su imali novca za preprodanu robu s raznih inozemnih buvljaka u »komisionima«. Kasnije, kad je već svatko mogao nositi svoje »Rifle«, trebalo je potražiti opet nešto novo da se ne bude uniformno jednako s ostalim »samoupravnim drugovima«. Pojavili se mali butici s biranom i krojenom robom, a posebna priča bile su »cipele kod privatnika«, rađene po vlastitoj nozi! Danas, čini mi se, svi se oblače slično, isto, nema »Strugara«, »Opačića«, »Arbanasa«… Ili ima, ali su samo za vrh vrhova, a ne i za smrtnike, nas koji smo nekoć pola mladosti šparali za unikatne postolarske »papke«, ali smo onda te nepoderive cipeliše nosili drugu polovicu mladosti… Jer moda tada još nije bila brža ni od srednjoprugaša, a danas je više ni sprinteri ne stignu. Dok na 100 metara dođu do cilja, već se moda promijenila! I to tako što su u tih desetak sekunda svi do zadnjega već navukli iste nove, na koljenu razderane traperice… A »pobjednica« ih je imala tri stotinke sekunde prije poraženih nesretnica koje, eto, nose već viđeno, zastarjelo! Brzo se nosi, brzo se mijenja, nije kao u ono doba kad se dugo kupovalo, biralo, triput hodočastilo od Kvatrića do Britanca, po mjeri krojilo i po kalupu izrađivalo…
Zato, sjedeći pod kandelabrom tik do elitnih kafića, i doživljavam taj neobičan efekt da uistinu dobro odjevene osobe prepoznajem još samo u profinjeno »zrihtanim« bakicama, tu i tamo u ponekom dedeku kojeg »brentica« nije spriječila da se i dalje odijeva »šik«, da bude poseban lik i njeguje vlastiti stil. Možda čak i u onim cipelama koje su kvalitetom nadživjele prvoga vlasnika… A gledam sada, sami dronjki! Dok iz dućana stignete doma, već ih možete baciti, ako dotad sami od sebe ne ispadnu iz mode. Dvije kiše ili dva pranja prežive samo cipele i roba »s grješkom«, jer nije planirano da išta toliko traje. Gledam mlade (više one doma, da se baš po trgu ne zagledavam preko pristojne mjere), pa iako se svi kao trude biti različiti, meni su odreda slični, isti, »konfekcijski«. Oponašatelji oponašanih oponašatelja.
Podsjetili me na brzu hranu… Ovo danas je valjda »brza odjeća«? Ona za koju se unaprijed zna i očekuje da ne će potrajati i baš zato ju se kupuje. Da se još brže može kupiti nova i nova? Odjeća »prezačinjena«, da se od prve vidi, da se svima svidi, da drugima »oči ispadnu«! Što ima veze ako se poslije javi žgaravica i mučnina? Skoknut će se do obližnjeg »fast-centra« po koju novu krpicu!… Od sveg tog gledanja i sjećanja, evo i mene uhvatilo… Idem ja doma, na provjerene Jeličine krpice sa zeljem. Nađe li se unutra slučajno i »faširanac«, bit će uživanac! Sve u papučama, uvijek modernima.
