Kad se vjernik nalazi u crkvi pred treperećim svjetlom, pred treperećim srcem prijatelja Isusa koji je skriven u tabernakulu, znade da je to »skriven« samo riječ kojom se pokušava izraziti gdje je on, ali on nije skriven. On jest, on je punina bitka. On je sve ono najdublje, sve što može postojati je on. On je ljubav razlivena posvuda, ljubav koja ovija sve znajući i ne znajući. Po njegovoj ljubavi sve postoji, sve i svi.
Pred Isusom se čovjek može odlučiti »biti«, a ne »imati«. Imati samo koliko treba, te računati s Božjom providnošću i Božjim blagoslovom, o čemu ljude poučavaju dobre majke.
Vjernik živi u spoznaji da su Isus i nebo ovdje, da je nebo ondje gdje je on; da je nebo tu. Nebo je i kad Isusa čovjek prima u euharistiji. Onda je nebo u čovjeku, čovjek ga nosi, postaje nebonosac. Noseći ga nose vječnost jer nebo je vječno. To je neizreciva tajna. Kako imati više toga neba ovdje na zemlji?
Nije pritom riječ o plavom nebu, lijepo je ono kad ga sunce grije, a povjetarac mije, nego mislim o duhovnom nebu. U čovjekovu je srcu početak toga neba, početak vječnosti, jer u srcu je Isus skriven i prisutan, nastanjen. Dojam je, međutim, da je u nečijem srcu zaspao duboko i ljudi nemaju vremena probuditi ga ili se boje njegova buđenja jer bi se morali promijeniti, jer bi morali promijeniti način života, odnose, moral, ponašanje, reakcije, akcije… Promijeniti sebe, to je teško, to izaziva strah.
Promjene su dobre, ali su često pune neizvjesnosti. Zato mnogi zatvaraju svoje srce za promjene, a to znači za buđenje Isusa u njemu. Samo probuđeni Bog u čovjekovu srcu može donijeti sebe ljudima i svima drugima. Potrebno je tražiti ta probuđena Božja srca te nastojati i svoja srca svaki dan buditi za Boga, probuditi Boga u njemu molitvom, dobrotom, pažnjom, svetošću…
Srce ima svoje svjetove. Srce traži drugu hranu, druge dimenzije, osjećaje. Srce traži božansku čežnju. Svako srce čezne za ljubavlju jer ako ne ljubi, umire, odumire, vene. Zato i postoji toliko pjesama o ljubavi, toliko govora o ljubavi, toliko molitava za ljubav jer ona je neizreciva, jer je Bog neizreciv, Bog je ljubav. Ona najdublja ljubav koja je uzrok svemu postojanju, koja drži sve. Bez te Božje ljubavi svijet bi davno propao. Ali ta Božja ljubav razlivena u mnogim srcima daje život svijetu i on postoji, i on će postojati.
