Poruke novoga zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutleše izrečene na liturgijskom slavlju povodom preuzimanja nadbiskupske službe mnogo su otkrile o budućim koracima pastira koji odsad upravlja tom najmnogoljudnijom mjesnom Crkvom u Hrvata, a nije nevažno da je ista osoba ujedno predsjednik Hrvatske biskupske konferencije. Uobičajeno je da se u nastupnim propovijedima i govorima novoga nadbiskupa reagira na suvremene fenomene, ali s fokusom na one za koje pretpostavlja da će svoje pravo lice pokazivati tek u budućnosti. Naime, ako se riječi zadrže samo na vrjednovanju prošlosti, promjena službe kao da se nije ni dogodila. Pod tim vidom iz nadbiskupovih se riječi može naslutiti s čime se suočava i što čeka Crkvu i društvo u Hrvatskoj, to jest kako će se Crkva zagrebačka pod njegovim vodstvom postaviti u budućnosti.
Vješto je u propovijedi nadbiskup Kutleša najprije odgovorio na zebnje koje se potiho uvlače u crkvene kosti u Hrvatskoj, a tiču se strujanja koja ponajviše dolaze iz sinodskih krugova Crkve u Njemačkoj i iz društava koja su već dobrano ranjena sekularizacijom i ateizacijom. Vještina je bila spojiti naučavanje pape Franje sa stajalištima kardinala Roberta Saraha, kojega, kad mu se želi umanjiti važnost, neki svrstavaju u »konzervativne« crkvene struje. Papu je citirao rekavši da u »Crkvi sve treba biti usklađeno sa zahtjevima navješćivanja evanđelja, ne sa stajalištima konzervativaca ili naprednjaka, nego s činjenicom da Isus dolazi u život ljudi«. Kada je citirao kardinala Saraha, ujedno je izrazio stajalište iza kojega stoji većina zauzetih vjernika u Hrvatskoj: »Tko misli reformirati Crkvu (…) sredstvima kojima se reformira neka vremenita ustanova, ne samo da propadne u svom pothvatu, nego nepogrješivo završi izvan Crkve.« Time je nadbiskup Kutleša na neki način najavio podlogu na kojoj će se graditi budućnost Crkve i vjerničkoga naroda u Hrvatskoj – na vjernosti Kristu i crkvenomu nauku, na zaustavljanju podvojenosti u djelovanju u Crkvi i društvu.
Iz toga izrasta tema koju je više puta isticao novi nadbiskup: zaštita obitelji koja je danas žrtva društvenoga nepoštenja i nepravde. Rekao je da obitelj pati od gospodarskih neravnoteža, izostanka gospodarske i društvene empatije, ali i proturječnosti i podjela koje oni sa sobom nose. Nedvosmisleno je i pred predstavnicima državnih, gradskih i lokalnih vlasti otvoreno poručio da je danas pogođeno upravo materinstvo i roditeljstvo, djeca i mladež, koji su pokretačka snaga naroda. »Bez njih – sve je uzaludno! Demografsko uništenje usmjereno je prije svega na obitelj, a potom nužno i na pojedince«, riječi su novoga nadbiskupa. Stoga smatra da obitelj, roditeljstvo, materinstvo te djeca i mladež zavrjeđuju kvalificiranu i bezuvjetnu obzirnost, potporu i pomoć Crkve i društva. »Zato smo svi pozvani u društvu u prvom redu zaštiti obitelj, a na poseban način djecu. Vi ste, drage obitelji, ishodište svega dobroga, a napose poštenih i pravednih pojedinaca koje ćete iznjedriti, i koji će izgrađivati ovo društvo«, poručio je obiteljima.
Na misi preuzimanja službe bilo je mnoštvo izrečenih poruka, no ako se pastoralni program za vrijeme službe nadbiskupa usmjeri samo na očuvanje nepovrjedivosti crkvenoga nauka i na očuvanje dostojanstva obitelji, i ako se to među katolicima oživotvori, blagoslovi za Zagreb i Zagrebačku nadbiskupiju, a onda posredno i na hrvatski narod, ne će izostati. Izazovno je biti na predziđu kršćanstva.
