Povjesničar, novinar, urednik, političar, grkokatolički svećenik i biskup Janko Šimrak rođen je 29. svibnja 1883. u Šimracima na Žumberku. Maturirao je 1903. kao pitomac Grkokatoličkoga sjemeništa u Zagrebu. Teologiju je studirao u Zagrebu, zatim u Innsbrucku, gdje je diplomirao i doktorirao 1910. Godine 1908. zaređen je za svećenika. Od 1925. do 1944. na Bogoslovnom fakultetu predavao je istočno bogoslovlje i crkvenu povijest.
Godine 1918. sudjelovao je u osnivanju i radu Narodnoga vijeća SHS-a u Zagrebu. Izabran je 1919. u Privremeno narodno predstavništvo te postao članom Vrhovnoga vijeća Hrvatske pučke stranke, a 1924. glavni tajnik. Kao federalist glasovao je protiv Vidovdanskoga ustava 1921. Nakon atentata na HSS-ove zastupnike 1928., kao i mnogi, okreće se ideji samostalne Hrvatske. Bio je trn u oku režimu pa je na nj dvaput izvršen napad, bez posljedica.
Godine 1941. imenovan je apostolskim administratorom Križevačke biskupije, a za biskupa je zaređen, bez pristanka vlasti NDH, 16. kolovoza 1942. Da bi ublažio ratne nevolje, osnovao je karitativnu organizaciju »Dobrotvornost«. Protivio se rasnim zakonima. Komunistička vlast uhitila ga je 12. svibnja 1945. Pušten je nakon nekoliko mjeseci, ali mu je Vjerska komisija zabranila javno djelovanje. Izmučen i bolestan, umro je u Križevcima 9. kolovoza 1946.
Aktivan »domagojac«, bio je član Hrvatskoga katoličkoga seniorata, Kola hrvatskih književnika i HKD-a sv. Jeronima. Godine 1915. postao je glavni urednik katoličkoga dnevnika »Novine«, potom odgovorni urednik »Narodne politike«, a od 1929. do 1940. bio je direktor dnevnika »Hrvatske straže«. Napisao je mnogo političkih, socijalnih, crkvenopovijesnih i kulturoloških članaka, dio nepotpisan ili pod pseudonimom K(ostadin) B(ohačevski). Katoličkomu novinstvu dao je »svega sebe, svoj život, snage i sve što je imao« (B. Perović).
Od 1931. do 1937. izdao je niz žumberačkih godišnjaka »Spomenica«. Znanstvene radove na hrvatskom i latinskom posvetio je Žumberčanima i crkvenomu jedinstvu. Bio je 1934. osnivač Društva Žumberčana. Uz ostalo, njegovom je zaslugom 1938. izgrađena cesta Budinjak – Sveta Jana. Mnogo je učinio za identitet i afirmaciju grkokatolika, koje, kako sam reče, rimokatolici trebaju »grliti i u krilo svoje zamatati«. Njegov život uvelike oslikava turbulencije društveno-politički angažiranih katolika u prvoj polovici 20. stoljeća. (L.)
