Unatoč vijestima koje stižu s istoka Europe da se dijelovi Ukrajine vraćaju pod kontrolu njihovih snaga te da je u pojedinim dijelovima situacija poboljšana, humanitarna situacija i dalje je vrlo teška i zahtjevna. Humanitarna kriza u zemlji dva do tri je puta veća nego kada je započeo rat u veljači, a i sigurnost ljudi je ugrožena. Svjedoči tomu izbliza Mira Milavec, zaposlenica rimokatoličkoga Caritasa »Spes« Ukrajina, koja kaže da je Ukrajincima danas pomoć potrebnija nego na početku rata. Razgovarali smo s njom u tjednu u kojem je došla vijest o stradanju hrvatskoga državljanina koji je u Ukrajini radio za nevladinu humanitarnu organizaciju koja je dostavljala medicinsku pomoć ukrajinskim borcima.
Istina je da sam se početkom srpnja zajedno s nekim članovima moje zajednice Fokolara vratila iz Mukačeva u Kijiv, gdje živimo već više od tri godine. Od početka rata sklonili smo se u Mukačevo i tamo sam u sklopu svojega posla pomagala u dopremi humanitarne pomoći od raznih Caritasa iz Europe, poput hrvatskoga, slovenskoga, slovačkoga, mađarskoga te iz mnogih drugih zemalja. Pomagala sam također oko logistike, kako bismo svu tu pomoć – koju ste i vi iz Hrvatske prikupili otvorena srca – podijelili onima kojima je potrebna, posebice stanovništvu na istoku Ukrajine.
Teško je govoriti o sigurnosnoj situaciji jer je cijela zemlja u ratu i nikada se ne zna kada će raketa doletjeti u neko mjesto ili grad. Istina je, međutim, da se na istoku zemlje vode žestoke borbe, a drugi su dijelovi Ukrajine ugroženi raketnim napadima. Kada razgovaram s Ukrajincima, kažu mi da uvijek imaju spreman kofer ako zatreba odmah napustiti svoje boravište, što svjedoči da ni danas – sedam mjeseci od početka oružane agresije – nema sigurnosti u zemlji. Što se tiče humanitarne situacije, mnogo je ljudi u Ukrajini i prije rata živjelo u teškim uvjetima, a sada žive u još težima. Posebno je teško onima koji su ostali u gradovima koji su bombardirani i raketirani. Caritas Rimokatoličke Crkve »Spes« Ukrajina nastoji uspostaviti programe uz pomoć svih pristiglih donacija kako bi ljudi dobili humanitarnu pomoć – proizvode, čekove, novčane priloge kako bi si mogli kupiti osnovne životne potrepštine, posebice tople stvari za zimu ili platiti račune za struju.
Danas Caritas »Spes« Ukrajina pokriva 15 tisuća naselja u 23 ukrajinske regije. U ovih gotovo sedam mjeseci rata pomogli smo više od 2 milijuna ljudi. Grkokatolički Caritas Ukrajine pomaže u svoja 42 centra diljem Ukrajine te 448 župnih Caritasa. Možemo reći da je Crkva, s oba Caritasa, trenutačno jedna od najvećih organizacija u pružanju humanitarne pomoći.
Pomoć koju pruža Caritas »Spes« ponajprije je usmjerena na one koji su se našli u novoj situaciji: pomaže im u osiguravanju krova nad glavom, hrane i lijekova. Neprestano pratimo i odgovaramo na potrebe ljudi koje se često mijenjaju. Trenutačno, primjerice, podupiremo projekte obnove oštećenih kuća kako bi ljudi mogli provesti zimu u svojim domovima. Za Caritas »Spes« projekt obnove oštećenih kuća znači ulaganje u ljude, njihova sjećanja i njihov način života. Riječ je o vraćanju dostojanstva gospodaru kuće i njegove zemlje. Kada govorimo o specifičnostima naše pomoći, mi kao Caritas razlikujemo se od ostalih humanitarnih organizacija po tome što u susretu s ljudima nastojimo pružiti nešto više od materijalne pomoći. Važno je ne samo hraniti, oblačiti ili ponuditi grijanje ili smještaj, nego želimo da ljudi susretnu Boga i osjete da je Gospodinu stalo do njih. Uz našu pomoć ta nada dolazi u živote ljudi. Od drugih humanitarnih udruga razlikujemo se i po angažmanu u crkvi i suradnji sa župama, što znatno povećava geografski opseg naše pomoći.
Teško je reći da smo se naviknuli na rat u Ukrajini, jer nemoguće je naviknuti se na rat. Pritom mislim na zvuk sirena i bomba. Našemu je tijelu jako teško naviknuti se na to, no možemo reći da smo se nekako naviknuli na situaciju i da nekako živimo s njom. Situacija je cijelo vrijeme teška. Na početku rata bilo je mnogo izazova i problema: svjedočili smo velikomu valu unutarnjih i inozemnih migracija, panici i neizvjesnosti, no sada se povećava broj područja koja su oštećena, a infrastruktura na prvim crtama zapravo je potpuno uništena. Danas je duljina linije bojišnice 2500 kilometara. Riječ je o 125 tisuća okupiranih područja, 2321 uništenoj obrazovnoj ustanovi, oko tisuću uništenih i oštećenih bolnica. U Ukrajini je danas uništeno više od 129 tisuća kuća i domaćinstava, a više od 15,7 milijuna ljudi u humanitarnoj je opasnosti. To su približne procjene jer se u ratnim uvjetima ne može pratiti točna statistika. Drugi problem s kojim se danas susrećemo jest konstantno bombardiranje Ukrajine koja se uvjetno smatra sigurnom. S približavanjem zime pojačale su se energetske i nuklearne ucjene Rusije. Situacija u vezi s nuklearnom elektranom Zaporižja i dalje je vrlo napeta. Zbog napada na termoelektrane moramo tražiti rješenja koja bi ljudima pomogla preživjeti zimu.
Veliki gradovi postaju utočišta u koja se slijevaju interno raseljeni ljudi jer u velikim gradovima postoji više mogućnosti da pronađu posao ili započnu novi život. Poduzeća i trgovine nastavljaju s radom. Međutim, taj povratak u normalu vrlo je krhak jer gotovo svakodnevno slušamo zvuk sirena. Zima će biti velik izazov za velike gradove. U selima ili privatnim kućanstvima gdje postoji peć na kruta goriva više je mogućnosti za preživljavanje. Dakle, poboljšanje o kojem pitate vrlo je uvjetno i nije trajno.
Da, Hrvati koji su doživjeli rat između 1991. i 1995. mislim da bolje od ikoga drugoga razumiju što Ukrajinci danas doživljavaju. Što se tiče humanitarne pomoći, mogu govoriti o našoj organizaciji Caritas »Spes«. Na početku rata dolazilo je dnevno 2-3 tegljača s humanitarnom pomoću, a sada dolazi 1-2 tegljača tjedno. Dotok humanitarne robe znatno je smanjen. Preko Hrvatskoga Caritasa nastavljamo primati vašu potporu iz Hrvatske. Sljedećih dana stiže i tegljač smrznute ribe, što s velikim zadovoljstvom očekujemo. Hrvatski Caritas u sedam je mjeseci osigurao više od 25 tegljača humanitarne pomoći u kojima su bili vrlo kvalitetni proizvodi, upravo oni koji su bili najtraženiji među potrebitima.
Najkritičnije stanje i dalje je na okupiranim i pograničnim područjima, kao i onima koji su pod stalnim bombardiranjem. To su gradovi i sela u južnom i istočnom smjeru, popis je dugačak: Harkiv, Krivij Rih, Kremenčuk, Mikolajiv, Dnjipro, Odesa… Za stanovnike tih krajeva važno je osigurati sve – peći, deke, ali i hranu i lijekove – kako bi se na alternativne načine mogli ugrijati u danima koji slijede. Bitke se vode na tom području, a dolaskom hladnoga vremena ljudi će se suočiti s još mnogo izazova. Kada sam ovih dana razgovarala sa svojim kolegama iz Harkiva, rekli su mi da su prvi put uspjeli doći u grad Izjum i okolna sela koja su bila pod okupacijom, a koja su proteklih dana oslobođena. Ne znam što su tamo zatekli, ali sigurno će biti potrebna velika pomoć kako bi se pomoglo ljudima koji su više od sedam mjeseci bez humanitarne pomoći.
Dok se pripremamo za zimu, usredotočeni smo na pet područja pomoći: humanitarnu skrb za interno raseljene osobe, osiguranje dugotrajnih skloništa za interno raseljene osobe, humanitarnu skrb za pogranična područja, obnovu područja koja su oslobođena te potporu održivim programima domova za starije osobe, kuhinja za siromašne te sirotišta. Prije nego što smo se odlučili za te vrste pomoći proveli smo anketu među korisnicima o tome kakva im je pomoć najpotrebnija. Tu su i mnogi međunarodni projekti. Postoji velika želja da se pomogne ljudima u potrebi i da se osigura novčana pomoć za plaćanje drva za ogrjev, gdje god je to moguće i potrebno. Ali ne smijemo zaboraviti ni projekte psihološke i socijalne potpore svima koji su na određeni način stradali u ratu ili su u doticaju s ratnim uvjetima u okruženju u kojem se neprestano govori o nasilju, ratu i smrti.
Prije pet mjeseci otvorili smo telefonsku liniju koja dnevno prima više od 5 tisuća, a ponekad i 10 tisuća poziva. Primijetili smo da su ljudi unatoč tragediji i boli zahvalni što nisu sami u ovoj situaciji.
I sami dobro znate da su sada dugoročni projekti jako važni. Nekoliko sam puta imala na umu da bi bilo jako dobro napraviti neku vrstu razmjene između Hrvatske i Ukrajine i tako bolje upoznati situaciju koju ste proživjeli tijekom i nakon rata. Trenutačno planiramo kako pomoći najpotrebitijima da prežive zimu, kao što sam rekla tako da im obnovimo domove, nabavimo peći i deke. Također, pripremamo programe koji će psihološki ojačati i pomoći djeci i odraslima te tražimo različite načine kako pomoći obiteljima da se oporave od ratne situacije u kojoj žive. Puno je izazova pred nama, ali se nadamo da ćemo uz veliku predanost, u potrazi za pravom pomoći ukrajinskomu narodu vratiti dostojanstvo i novi poticaj za život.
Uz veliku zahvalnost Hrvatskomu Caritasu prije nekoliko tjedana vratila su se djeca koja su se na moru imala priliku odmoriti i odvratiti misli od rata. Kada ih susretnete, njihove dražesne oči govore više od svake riječi. Skupine djece iz Odese, Vinice, Žitomira i Vasilkova imali su priliku provesti prekrasne i nezaboravne dane u Dubrovniku i na otoku Cresu. Bez obzira na razne izazove i brzu organizaciju, a prije svega gostoljubivost dubrovačkoga i krčkoga Caritasa, djeca su doživjela raj na zemlji. Baš sam neki dan dobila poruku djevojke Veronike koja je bila na Cresu. Napisala je: »Jako sam sretna što sam otišla na ovaj divan odmor u tako divnu društvu. Zahvalna sam ljudima koji su organizirali odmor i ljudima koji su nas primili u svoje domove. S otoka Cresa nosimo nezaboravna i zanimljiva iskustva i sjećanja. Hvala vam za lijepih, mirnih i zabavnih 14 dana bez rata.«
Međunarodna potpora Caritasu i dobrotvornim organizacijama jednostavno je nevjerojatna. Do sada je 19 različitih Caritasa iz cijeloga svijeta poduprlo projekt u sklopu programa žurne pomoći. Projekt »Susjed u nevolji« ujedinjuje pak osam organizacija. Trenutačno misiju Caritasa »Spes« podupire oko 80 partnera u sklopu različitih projekata. Stoga sa sigurnošću mogu reći da to što radimo možemo samo zahvaljujući tolikoj međunarodnoj potpori.
