U hladnim zimskim danima jedno od važnijih medijskih tema su sudbine beskućnika i brojne akcije koje se za njih provode. O skrbi Caritasa Zagrebačke nadbiskupije za osobe bez doma govori socijalna radnica Iva Hrvačić, voditeljica Caritasova prihvatilišta za beskućnike u Sesvetskom Kraljevcu.
»Tijekom 2016. godine kroz Caritasovo prihvatilište za beskućnike prošlo je 38 korisnika. Da se razumijemo, njih nikada nije bilo toliko u jednom danu jer kapacitet prihvatilišta je za 21 mušku osobu. Dakle, tijekom 2016. godine primljeno je 20 novih korisnika, a smještaj je napustilo njih 19. Od navedenoga broja 16 ih je na smještaju boravilo ili boravi dulje od godinu dana jer im se ne može osigurati neki drugi oblik smještaja ili im se ne uspijevaju riješiti njihove životne teškoće kao što su privremena radna nesposobnost, ozbiljne psihičke teškoće, dugotrajne blokade, nemogućnost zaposlenja starijih korisnika koji još ne ispunjavaju uvjete za mirovinu i sl. Zbog nemogućnosti pružanja adekvatne skrbi neke smo korisnike odbili primiti, najčešće zbog teških psihičkih bolesti ili težih kaznenih djela kao što su nasilničko ponašanje i ubojstvo.
Caritasovo prihvatilište u Sesvetskom Kraljevcu sada je popunjeno, a u prihvatilištu za beskućnike zagrebačkoga Gradskoga društva Crvenoga križa u Kosnici još uvijek ima slobodnih mjesta za one koji se nađu u potrebi. U stalnom smo kontaktu s kolegama u Kosnici i spremni smo, ako bude trebalo, povećati kapacitet. Iako se smještaj u prihvatilište u pravilu realizira posredovanjem nadležnih centara za socijalnu skrb, u izvanrednim zimskim okolnostima nismo inzistirali na uputnicama centara da bismo što prije korisnicima osigurali topao i siguran smještaj i kako bi oni izbjegli pogibelj smrzavanja«, kaže voditeljica Hrvačić.
»Od korisnika koji su napustili kuću tijekom 2016. godine pet njih je otišlo u podstanarske stanove, jedan je ostvario pravo na mirovinu i otišao u privatni smještaj, jedan je otišao k majci, jedan k otcu, a jedan je korisnik otišao živjeti k partnerici. U prenoćište udruge ‘MoSt’ u Splitu premješten je jedan korisnik, a jedan je smješten u Dom za odrasle osobe Lobor. Zanimljivo je da smo u protekloj godini imali dva stranca, jednoga iz Rumunjske i jednoga iz Zimbabvea, koji su se, nakon kraćega boravka u našem prihvatilištu, vratili u svoje matične domovine. Na žalost, imali smo i slučaj da nam je jedan korisnik otišao na izdržavanje kazne zatvora, a jedan, koji je nastavio redoviti studij, smješten je u studentski dom. Njegova zanimljiva i nadahnjujuća životna priča bila je prije mjesec dana poprilično medijski popraćena. Mi smo, naravno, sretni što smo mu pomogli na putu ostvarenja njegova životnoga cilja. Za ostalih pet korisnika koji su napustili prihvatilište nemamo informacije kako su riješili svoje stambeno pitanje.«
Voditeljica Hrvačić nadalje kaže: »Uz 24-satni smještaj, koji uključuje tri obroka, pružamo pomoć u odjeći i obući, osiguravamo higijenske potrepštine za održavanje osobne higijene, odjeće i životnoga prostora. Medicinska sestra – volonterka, dolazi u prihvatilište i mjeri korisnicima tlak i šećer u krvi te sanira lakše ozljede. Osim osiguranja osnovnih egzistencijalnih potreba posredujemo pri ishodovanju dokumenata (osobne i zdravstvene iskaznice), pomažemo u ostvarivanju prava na mirovinu ili vojnu opskrbninu, u smještaju u dom za stare i nemoćne osobe i udomiteljske obitelji, a u suradnji s CZSS-om pomažemo im u ostvarivanju drugih prava iz sustava socijalne skrbi. U sklopu rada s korisnicima nudimo im i karijerno savjetovanje s ciljem nastavka školovanja ili prekvalifikacije za radno sposobne korisnike, a volonteri Pravne klinike pružaju im besplatnu pravnu pomoć. Također im je osigurana kontinuirana psihosocijalna pomoć i savjetovanje s ciljem resocijalizacije i osamostaljivanja.«
»Prosječna je dob korisnika našega prihvatilišta«, nastavlja voditeljica Hrvačić, »47 godina i 6 mjeseci. Od navedenoga broja 32,43 posto korisnika ima završenu osnovnu školu, 56,76 posto njih ima završenu srednju stručnu spremu, a čak 10,81 posto korisnika ima završenu višu stručnu spremu.
Kroz mjeru javnoga rada ‘Radom za sebe i zajednicu’ u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje u sklopu mjera aktivne politike zapošljavanja za 2016. godinu petorica korisnika bila su na šest mjeseci zaposlena u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije na pomoćnim poslovima uređenja i održavanja zatvorenoga i otvorenoga prostora Caritasovih kuća i okoliša, u Caritasovu središnjem skladištu, u osmišljavanju i pripremi hrane u prihvatilištu za beskućnike te pakiranju paketa i podjeli hrane socijalno ugroženim obiteljima.
Također, da bi naši korisnici bili što konkurentniji na tržištu rada, u prošloj su godini kroz projekt ‘Na putu do integracije’ petorica uspješno završila obrazovanje/prekvalifikaciju u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb.
Od ukupnoga broja samo je jedan korisnik pronašao stalni posao, a osim petorice koji su radili na javnim radovima, još drugih pet povremeno se zapošljavalo na kraće vrijeme. U sklopu radno-okupacijskih aktivnosti korisnici su unutar Caritasa Zagrebačke nadbiskupije ostvarili 500 volonterskih sati.«
Govoreći što bi društvo trebalo poduzeti, voditeljica Hrvačić kaže: »Smatram da bi zakonodavac trebao naći rješenje problema blokiranih beskućnika, uvesti mogućnost dugotrajnijega zapošljavanja kroz mjeru javnih radova te stimulirati poslodavce koji zapošljavaju beskućnike. Vezano za problematiku stanovanja svakako bi bilo potrebno razmisliti o uvođenju povoljnijih uvjeta za ostvarivanje prava na socijalno stanovanje za beskućnike samce (npr. zajedničko stanovanje radno sposobnih beskućnika, posebno mlađih, u socijalnim stanovima po principu stambenih zajednica), omogućiti rješavanje stambenoga pitanja i vojnih opskrbnina za beskućnike koji su bili branitelji. S obzirom na zdravstvenu skrb nužno je omogućiti brže i lakše ostvarivanje osnovnoga i dopunskoga zdravstvenoga osiguranja za beskućnike koji su izgubili pravo na njega te otvoriti ambulante liječnika obiteljske medicine i stomatološke ordinacije s besplatnom mogućnošću liječenja beskućnika do ostvarivanja prava na zdravstveno osiguranje. Budući da prihvatilišta nemaju mogućnost pružanja odgovarajuće skrbi beskućnicima s ozbiljnim psihičkim teškoćama ili drugim zdravstvenim problemima, treba osigurati brži smještaj i povećanje kapaciteta za to odgovarajućih ustanova za njihov prihvat i skrb o njima. Nadalje, s ciljem prevencije potrebno bi bilo uvesti mjeru hitne interventne pomoći centara za socijalnu skrb i drugih institucija osobama u riziku (pri ostajanju bez posla, nemogućnosti plaćanja podstanarstva, pri izlasku iz psihijatrijskih bolnica i zatvora) kako ne bi završili u prihvatilištima.«
Caritasovo prihvatilište za beskućnike u Sesvetskom Kraljevcu započelo je s radom 2. ožujka 2016. Riječ je o objektu koji je Caritasu Zagrebačke nadbiskupije 2008. godine darovala Marija Borovec, a Caritas ga je adaptirao i opremio. Prije preseljenja u tu kuću Caritas je skrb za beskućnike pružao od 2003. godine u montažnom objektu u Rakitju.
Kontakt: Caritasovo prihvatilište za beskućnike, Dugoselska 71, 10 361 Sesvetski Kraljevec; tel.: 01 46 78 656; mob.: 099 62 90 388; e-adresa: kuca.beskucnici@czn.hr ili czn@czn.hr.
Z. Herceg, S. Moškatelo
