Teško je nas »štovatelje nogometne srijede« dovući na korizmene tribine srijedom, ali ćemo zato nakon nedjeljne mise učas u svom krugu stvoriti vlastitu »tribinu«, osobito zakačimo li se za koju svakodnevno nam bačenu medijsku kost…
– Ma, jeste li vidjeli ove nove plakate?!? Ove divovske, za tu neku »transkampanju«, ono, za promjenu spola?! – iskreno je zabrinut naš senior Toma. – I naravno, opet se tu naslikala naša zvijezda »turbopjevaljka«. Zadnjih godina ne propušta biti društveno angažirana u svemu: od estrade do parade, od industrije »kratkih filmića« do brakorazvodnoga zakonodavstva, od ženskih prava do ukidanja muške javne krunice. Sad je pak za to da se javni ve-cei upotrebljavaju po slobodnom izboru jer smatra da transrodni imaju na to pravo, kao i da im u osobnoj piše spol koji toga jutra odaberu… U par koraka prešla put od narodne i prirodne do »transrodne žene« ili čega već… Ma ja bih svima njima priuštio transatlantsko putovanje, da se bar malo odmorim od svih tih spolno-rodnih vratolomija zdrave pameti! Sad u starosti me našli »dribljati«, ne znam više jesam li bio muško i nije li mi baba zapravo bila did kad su je svi u kući morali slušat?
– Jao, Toma, pa kakav si ti to vjernik? Moraš biti tolerantan i uključiv. I Crkva danas poziva da se ide »na periferije«… – opominje ga naš »slobodnomisleći strijelac« Željac, pa poteže za rukav i župnika, baš kad je ovaj krenuo naglo uteći do drugoga »vjerničkoga kruga« pred crkvom. – Nije li tako, velečasni Mato?
– Pa… da, ehm… nije to baš jednostavno za objasnit vam sad… – uhićen na prepad, poče župnik nesigurno. – Mislim, tu pred crkvom… Bolje bi bilo da dođete na korizmene tribine i čujete stručnjake, teologe… Mislim, te periferije, nije to ova naša… Tu se misli na one koji su u poznavanju vjere »na periferiji«, a koje moramo razumjeti, ići im u susret, čak i kad…
– Čak i kad to ne traže? – preneražen, začuh vlastiti glas. – Samo pripazite, velečasni… Nemojte »igrajući« samo za periferiju, zaboraviti na »centar«! Kao u nogometu: igraš li samo po krilima, izgubiš posjed i oštricu u sredini igrališta! A kako je krenulo, plašim se ne će li Crkva, spašavajući periferiju, izgubiti centar?! Zapravo, sa svim ovim novim uključivanjima i blagoslivljanjima, čak i onih koji se »samoisključuju« i za grijehe ne kaju, mi stariji »iz centra«, da ne velim baš bahato »centralni vjernici«, sve više smo zbunjeni i sluđeni… Sve više se plašim kako ćemo mi, koji smo vjeru s majčinim mlijekom upijali, uskoro sami… od centra postati periferija!
– Pa što se onda brineš i kukaš!? – veselo mi u riječ »ukliže« Debeli. – Kad postanemo periferija, opet ćemo doći u središte zanimanja, onda će se svi oko nas trsiti i k vjeri nas privlačiti, tako da od periferije postanemo centar! Centar s periferije…
