Snažna osoba u korizmi je Mojsije. Dok je pasao stado svojega tasta, Bog mu se ukazao u gorućem grmu koji nije izgarao. Vidjevši gorući grm, Mojsije je smiono progovorio: »Hajde da priđem i promotrim taj veličanstveni prizor!« Njegov primjer pokazuje smionost koja je itekako potrebna u vremenu korizme.
Mojsija od rođenja prate različiti neobični događaji. Prvo nije smio preživjeti u egipatskoj zemlji i bačen je u vodu. No novorođeni Mojsije nije se predao. Sigurno je snažno plakao ne bi li ga tko čuo. I njegova smionost nagrađena je tako da ga je spasila sama faraonova kći. U odrasloj dobi, znajući da je podrijetlom Izraelac, usudio se zaštititi Izraelce od Egipćana, pa čak do te mjere da je i život Egipćaninu oduzeo. Smion bijaše Mojsije… Nije stoga ništa čudno da je, čim je ugledao grm koji ne izgara, brže-bolje pristupio tomu neobičnu događaju. Mojsije se drznuo sve pogledati, prići novoj sceni, objasniti svojim očima prizor koji do tada nikada nije vidio.
Mojsijevo ponašanje prilika je da se čovjek smiono uputi u korizmeno vrijeme. Kao što je Mojsije došao do grma, nije se bojao, tako je na redu da se i korizma prihvati čim prije. Nije se pitao što bi mu se moglo dogoditi ako priđe grmu, nego je odmah rekao: »Hajde da priđem!« Tako je i vrijeme korizme. Ona izgara, pali ljudsko srce, tjera iz njega svaku sebičnost, a opet – čovjekovo tijelo unatoč odricanju – ne propada. »Hajde da priđem«, može postati korizmeno geslo. Prići korizmenomu ponašanju ustezanja, prići izgaranju za Boga, prići vatri koja čisti od grješnih primisli. I ništa se čovjeku u blizini te vatre ne će dogoditi. Samo joj poput Mojsija treba prići.
Budući da je Mojsije bio smion čovjek, poruka korizme čovjeka pobuđuje na smionost. Što znači biti smion? Smion je onaj koji se usudi učiniti velike stvari, onaj koji ne mari za osude drugih dok snažno iz svojega života čupa loše navike, onaj koji je odlučio prestati s porocima, bio to alkohol, cigareta ili nekakvi nepotrebni užitci, i ne boji se osude drugih. Dok se čovjek današnjice često poziva na svoju slobodu i na svaku smionost odmahuje rukom, Mojsije progovara. Njegov »hajde da priđem« poruka je svakomu neka se usudi, neka ne zatvori život u sebične želje, nego neka se otvori u kršćanskom rastu. Kakve koristi od stalnoga ugađanja sebi, a onda s druge strane kao odrastao čovjek zadržati osjećajnu dramatiku kad god nije po volji? Brojne obitelji prepune su tako odraslih derišta koja se ne znaju nositi s odgovornošću. Pa se tuže, pa viču, pa piju, sve čine jer su smionost ostavili negdje sa strane, jer su od nje dezertirali. A Mojsijev primjer govori. To je korizma, to je hrabrost i srčanost, to je, jednom riječju, smionost.
Ivan Zlatousti pokazuje kakav je čovjek bio Mojsije. U homilijama tumačenja Djela apostolskih govori: »Mojsije kada je vidio da je stranac nanio ozljedu, čak ga je i ubio. Ali, kada je netko od njegovih vlastitih ljudi, nije to učinio. One koji su bili braća, pomirio je. Vidi kako se Mojsije trgnuo! Mi, naprotiv, tamo gdje bismo trebali pokazati krotkost, nijedna divlja zvijer nije tako žestoka kao mi. Tamo gdje bi nas trebalo probuditi, nitko nije tako tup i trom kao mi. Tako se naš život uzaludno troši. Zato molim, upotrijebimo stvar u pravo vrijeme!«
Smionost je izrazito važna kršćaninu. Svijet će u vremenu straha uvijek pogledati vjernike. Zanimat će ga vjerničko ponašanje. Što će vjernik učiniti? Dok su sve oči uprte u kršćane kao one koji donose mnoge odlučne odgovore, upravo je smionost ono što je potrebno u kršćanskom životu. Pa makar se nekada udarilo i glavom o zid, kršćanin ne odustaje od smionosti.
Tko tada može reći da kršćani ne prate svjetske probleme, trendove, nedoumice? Smioni kršćanin ne pruža nekakve dramatične poruke, nego poput Mojsija prilazi situacijama. Možda će ta smiona situacija biti pomaganje unesrećenomu čovjeku, ili vlastiti smirujući odgovor na dnevne provokacije ljubomornih ljudi, ili molitveni stav u trenutcima kada bi se trebalo opravdano ljutiti na okolinu, ili možda dijeljenje prijevoza u vremenu kada energenti postaju sve skuplji. Razne su ponude, očekuje se jedino smionost, a to je djelotvoran odgovor na prilike u kojima se čovjek nalazi.
Gospodine, u vremenu izbjegavanja djelovanja, dok mnogi šute kako se ne bi izložili prilikama, unesi u nas dovoljno smionosti da redovito odgovaramo na stvarnosti koje su pred nas stavljene pa da budemo odlučni u dobroti poput Tvojega Sina koji vlada u vijeke vjekova. Amen.
