CIJENJENI ČLAN DUHOVNE OBITELJI FRANCUSKIH KATOLIČKIH PISACA 20. srpnja 1932. – umro francuski katolički književnik René Bazin

René Bazin

Od sredine 19. stoljeća Francusku, »Prvu Kćer Crkve«, kako joj se tepalo, zahvatio je val katoličke kulturne obnove, kojoj je pridonio i tada znameniti romanopisac René Bazin.

Rođen je u Angersu 20. prosinca 1853. Studirao je pravo u Parizu, doktoriravši 1877., a nakon povratka u Angers postao je profesor prava na Katoličkom sveučilištu. U braku s Aline Bricard imao je dva sina i šest kćeri. U pariškim je časopisima napisao niz crtica o provincijskom životu i putopisa po Italiji i Španjolskoj. Kao urednik novina »L’Étoile« napisao je prvi roman »Stéphanette«, a reputaciju je stekao romanom »Mrlja od tinte« 1888., za koji je dobio nagradu Francuske akademije, u koju je i primljen 1904. Bio je član Viteškoga reda sv. Grgura Velikoga, predsjednik Zajednice kršćanskih pisaca te osnivatelj Katoličkoga tiskovnoga ureda. Umro je u Parizu 20. srpnja 1932.

Preteča katoličkih intelektualaca

Pisao je romane, novele, eseje i biografije, među kojima je i biografija sv. Charlesa de Foucaulda (1920.). Među poznatijim su mu djelima »Obitelj Oberlé«, »Svom dušom«, »Donnatiene«, »Pšenica raste«, »Uspomene stare služavke«, »Skromna ljubav«, »Priče iz rata«. Na hrvatski su prevedena djela »Udaja gospođice Gimel, tipkačice« 1923., »Zemlja koja umire«, preveden pod naslovom »Zemlja umire« 1935., prema kojemu je snimljen 1936. film, jedan od prvih u boji, te »Magnificat«, preveden 1939. Ukupno je objavio više od šezdeset djela. Slika ruralni svijet, idealizira lik seljaka, s nostalgijom za patrijarhalnim obilježjima sela, redovito s moralnom porukom.

»Po ispravnosti svoga kršćanskog značaja, po blagosti svoje naravi i po plemenitosti svoga srca Bazin spada među najznačajnije ličnosti svjetske književnosti uopće«, zapisao je pisac hrvatskoga pogovora njegova romana »Magnificat«. Ako i pretjerana, ta ocjena izražava Bazinovo značenje kao preteče katoličkih intelektualaca između dvaju svjetskih ratova. Iako danas pomalo zaboravljen zbog tematske usredotočenosti na seljačka i radnička pitanja, u svoje vrijeme bio je cijenjeni član duhovne obitelji francuskih katoličkih pisaca, koja je mnogo pridonijela katoličkomu preporodu Francuske na prijelazu između dvaju stoljeća. (L)