Dok moj unuk, još u pidžami i neopranih zubi, sjeda na prvi sat nastave pred laptopom u dnevnom boravku, čitam kako od nadolazeće jeseni počinje veliki reformski pokret cjelodnevne škole. Valjda prave, a ne ove »na lajni« digitalne? Taman kad sam se ponadao da to uvode zato što se planira otvaranje tisuća novih radnih mjesta za njihove roditelje (pa i bake i djedove željne »akrobatske zaposlenosti« nakon navršene 65.), čitam kako se projekt uvodi zato što je broj sati koje naša djeca provode u školama »daleko ispod prosjeka EU, što se odražava i na rezultate u međunarodnim testovima provjere znanja«! Iako su mi na um prvo došle sve one pobjede naših đaka na raznim natjecanjima još u normalno doba, ovo je doista »snažan« razlog, toliko da mi odmah snažno zavonja na ono što ja nazivam »cjeloživotno odvajanje«. U čemu, već ionako napredna, Europa i opet prednjači. Ono, u stilu: »Dragi budući roditelji, na vama je samo da rodite djecu, a sve ostalo ćemo obaviti mi! Već otkad smo smislili jaslice i vrtiće za cjelodnevni boravak, a upravo – baš kod nas u metropoli – u gradnji su i oni vrtići koji su daleko bolji i socijabilniji od primitivnoga starinskoga roditelja odgojitelja. A sad još, pretvorimo i školski produljeni boravak u cjelodnevnu nastavu (s uključenim boravkom). Možda uskoro i u cjelonoćnu, jer mladi zaposleni roditelji školaraca – s radnim vremenom od 9 do kad se njihovu poslovodstvu svidi – požele se navečer i obnoć malo zabaviti i opustiti. A zašto da im djeca za to vrijeme budu sama doma i gube vrijeme kad u cjelodnevnonoćnoj školi mogu dobiti večeru i usput podgrijati novu lekciju! Uostalom, dat ćemo djecu roditeljima vikendom, odnosno u one vikende kad njihova djeca ne budu nastupala za svoje klubove, sekcije ili se natjecala na međunarodnim testovima s europskom djecom, sad u svemu ravnopravna. Dakako, roditelji će slobodno, čak i poželjno, dobiti djecu za odlaske na skijanja i jedrenja, jer mora se razvijati i ta ‘svakodnevna uobičajena’ povezanost djece i roditelja…«
Zato sam valjda i ja, pod vlastitim krovom, okružen »ljudima vjernicima«, doživio kanonadu poruga kad sam se usudio reći da bi trebalo zakonski zabraniti polazak djece u vrtić prije treće godine. Jer, zatucanoga li mene, treba djecu odmah nakon rodilišta početi »socijalizirati«! Da se ne bi slučajno prvo »obiteljizirala«. Jer, tko će poslije s takvima koji su prošli školu obiteljskoga života; tko će to preodgajati i resocijalizirati? Takvi ne samo da ne će pokazati prave rezultate na (krivim) testovima, nego će još pokušavati misliti svojom glavom, pozivati se na svoju savjest u nekim »općeprihvaćenim stavovima temeljenim na naprednim znanostima«, ili čak – nezamislivo – takvi bi mogli sutra tvrditi da za njihove bake i djedove nije najbolji način života u staračkim izoliranim ustanovama!?! Zato, na vrijeme ih treba sve cjelovito od…vajati!
