Među najistaknutije intelektualce što ih je dao Hrvatski katolički pokret redovito se ubraja i Rudolf Eckert. Suvremenici ga držahu vizionarom i briljantnim intelektualcem, ponizno predanim radu za dobro bližnjega.
Rođen je u Travniku 27. veljače 1889. Nakon završetka pučke škole u Stocu, gdje je već pokazao izvanredan dar za učenje, uz državnu stipendiju započeo je 1899. gimnazijske dane u Sarajevu. Maturiravši 1907., otišao je nakratko u Gacko i radio u gruntovnici, ali već od listopadu bio je u Zagrebu, gdje je upisao pravo, učlanio se u HKAD »Domagoj« i Marijinu kongregaciju. Godine 1908. nastavio je studij u Pragu. S Velimirom Deželićem ml. Pokrenuo je 1909. đački list »Krijes«, a 1909. – 1910. bio je predsjednik »Domagoja«. Godine 1910. otišao je u München-Gladbach, a zatim u belgijski Louvian i Bruxelles, gdje nije obilazio samo katoličke ustanove, nego i socijalističku internacionalu, kako bi na temelju sučeljavanja socijalnih nauka našao najbolja praktična rješenja. Pisao je brojne socijalne članke u »Luči«, čiji je bio urednik 1910./1911. Godine 1911. otišao je u München na socijalni studij, a 1912. s izvrsnim je položio državni ispit i rigoroz za doktorat. Iako mu je ponuđena sveučilišna karijera, vratio se u Rijeku, gdje je s Petrom Roguljom i Milanom Pavelićem radio na pokretanju dnevnika »Riječke novine«. Dan uoči sarajevskoga atentata 1914. promoviran je na zagrebačkom Sveučilištu u doktora znanosti »sub auspiciis regis«, prigodom čega je primio zlatan prsten. Nažalost, početkom prosinca, nakon što je uredio i tiskao prvi broj novoga katoličkoga dnevnika »Novine«, mobiliziran je. Iako mu je liječničkim pregledom utvrđena leukemija, proglašen je vojno sposobnim!? Umro je 12. ožujka 1915. Grob mu je na Trsatu.
Taj čovjek pera, potpuno posvećen katoličkomu pokretu, u »Luči« 1910. napisao je: »Dosada smo krčili put i osnivali organizaciju za organizacijom, nastojali smo i radili da katolička načela budu mjerilo po kojem se ima urediti i javni i privatni život. Sada dolazi još teži posao – trebamo usavršiti pojedince, da budu potpuni ljudi, snažni individualiteti, moderni i napredni u pravom smislu riječi, a prožeti duhom starih kršćana.« On je prije svega želio da se svekolikim socijalnim i kulturnim radom spase kršćanske vrjednote u hrvatskom narodu, čiju je budućnost vidio u zajednici s bliskim narodima, osobito sa Slovencima. (L)
