Unatoč ulovljenim odbljescima »strahića« u njihovim očima, zavidim djeci gledajući ih kako s torbama većima od sebe ponosno i s veseljem kreću u školu, još uvijek ne razbijajući glavu oko mogućih »virtualija«. Počinjem razumijevati i prihvaćati izreku koja me kao dijete beskrajno živcirala, onu: »Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba.« Premda, i ta bi trebala suvremeni prepjev jer slabo danas ima kolijevaka i odrastanja u okrilju doma, a i klasičnih grobova sve je manje. Možda bi danas dobra bila »Od jaslica pa do urne, najljepše te škola gurne«! Hm?… Ovako ili onako »čovjek uči dok je živ«, pa u tom smislu i ne moram biti sasvim ljubomoran na školarce.
No upravo vođen tom izrekom »upao sam u blato«, jer dok sam prošle godine u isto ovo doba, na istim ovim stupcima upućivao školarce i njihove roditelje da vedro i hrabro krenu u školu unatoč koroni, nakon godine dana cjeloživotnoga učenja i moj vlastiti optimizam sasvim je splasnuo. Pretrpalo mi se, iz dana u dan, novo gradivo toga područja. Jadni epidemiolozi i »stožeraši« zaduženi da vode cijelo narodno stado, kako je tek njima od toga učenja dok si živ! Prvo se prebrojavalo i zaražene i one koji su preboljeli virus, jer »visok postotak takvih donijet će nam imunitet krda«. Sad pak, tko šljivi i broji »preboljene«, sad se i njih cijepi nemilice jer sad nas »spašava samo postotak cijepljenih«. I wuhanski »prvi šišmiš« u međuvremenu je postao laboratorijski virus, što bi lani rečeno bila tek najopakija teorija zavjere. Tko zna što ćemo sve još naučiti o tome, samo za koji mjesec ili dan?! Uči se, uči trajno, permanentno, »dok si živ«, i na drugim područjima. Recimo o povijesti. Još nisam sasvim svladao najnovije gradivo, o domoljublju, koje nas uči da su za ovu našu današnju državu ranih devedesetih puno opasniji od povampirenih četnika bili dečki koji su spremno branili svoje domove jer su to radili pod krivim pokličem. Još svladavam i »lekcije« iz politike i gospodarstva, kako i zašto kod popisa stanovništva Srbima smiju podatke uzimati samo Srbi, a Zagorcu svi mogući i nemogući popisivači, samo zato da bi svi saznali koliko litara vina ima u kleti? Ima i vrlo praktičnih znanja pa sam, neprekidno učeći, naučio da idućeg ljeta uz dobre ljestve, konop i nužnu alpinističku opremu mogu provesti ljetovanje po terasama u Hrvatskoj jer one, pravnica kaže, »ne mogu biti privatno vlasništvo«. Iz biologije uče me da dva muška mogu biti tata i mama, a kakvo me tek novo gradivo – ponajviše iz matematike, ali i demokracije – čeka kad mi protiv volje istjeraju kunu iz džepa, a ubace euro! S kojim ću, kažu, moći putovati cijelom Europom pa kupovati i terase stanova u Londonu, recimo. Naravno, kad ukinu antikoronske mjere na granici u Bregani.
Ukratko, dojadilo mi je već cjeloživotno učenje takvoga tipa i gradiva! Pa se nekako počinjem nadati da ne uči čovjek samo dok je živ, nego i dok je mrtav… Što bih od ovih »novih lekcija« uskoro mogao i biti!
