Dva posljednja školska dana koja su u tjednu nakon Svih svetih prebačena »na daljinu« izazvala su gotovo jednodušno protivljenje stručnjaka koji smatraju da ponovno praćenje nastave preko ekrana nije ni dobro ni zdravo za djecu. U »Jutarnjem listu« Mirela Lilek prenijela je stajalište pedagoga Petra Smontare iz Gimnazije Antuna Gustava Matoša iz Samobora, koji je upozorio da nacionalna istraživanja ukazuju na to da učenici tijekom nastave na daljinu provode za računalom pet do osam sati dnevno, preopterećeni su nastavnim sadržajima čije dijelove ne razumiju, povratnih informacija nema, a granice između radnoga i slobodnoga vremena i prostora nestaju. »Gorući problem su psihičko zdravlje i socijalni razvoj učenika. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju da na međunarodnoj razini svako peto dijete pati od emocionalnih poteškoća; kod nekih su one već na razini psihičkog poremećaja, a samo kod jednog od navedenih petero djece je taj problem prepoznat, a dijete uključeno u prikladni tretman. (…) Usudio bih se reći da online nastava, osim darovitim učenicima, pogoduje jedino onima koji i u školi pribjegavaju akademskoj prokrastinaciji (izbjegavanju školskih obveza) i kampanjskom učenju.«
Dok se u javnosti ne stišavaju rasprave o hrvatskom jeziku u međunarodnom ili, preciznije, u regionalnom kontekstu koji ga opet negira, zanimljiv je prilog objavio »Jutarnji list« i njegova Anamaria Hanžek o prednostima i manama ranoga učenja stranoga jezika u vrtićima. Zapazila je da dok se među roditeljima uočava sklonost sve ranijemu slanju djece u okružje u kojem mogu učiti strani jezik, stručnjaci uočavaju usporedni trend sve većega zanemarivanja materinskoga jezika, koji je, jednoglasni su, kamen temeljac za učenje svakoga drugoga jezika. Citirala je istaknutu jezikoslovku Nives Opačić koja je rekla da se danas engleskomu daje veća potpora nego učenju hrvatskoga jer engleski je jezik većega prestiža. Hrvatskomu jeziku treba tijekom cijeloga školovanja davati doličnu pozornost. »Najgora je današnja situacija: hrvatski smo toliko kontaminirali engleskim (vrlo često i bez potrebe) da govorimo jednim tzv. pidžinskim jezikom, u kojemu, jasno, preteže onaj prestižniji, engleski.
Dobro je da djeca uče strane jezike, dobro je da ih znaju, ali da engleskom daju ono što je englesko, a hrvatskome ostave ono što je hrvatsko. Ako tako ne budemo postupali, govorit ćemo kao treća ili četvrta generacija naših iseljenika, npr. u Americi: ‘idemo se vokati’, što će reći šetati.«
Dijana Jurasić napisala je u »Večernjem listu« da je Katolička Crkva učinila važan iskorak i istupila s deklaracijom upućenom vlastima i hrvatskoj javnosti u kojoj su nakon analize i rasprave sa stručnjacima prvi put precizirali sve hrvatske demografske probleme i otišli i korak dalje – ponudili rješenja. »Deklaracijom traže rješavanje demografske krize, problema iseljavanja i pitanja useljavanja jer je to prioritetno nacionalno i strateško pitanje. Ako se netko pita zašto se Crkva petlja u demografske probleme, ima pravo to činiti na temelju svog socijalnog nauka jer joj je dužnost brinuti se i za biološki opstanak i dobrobit hrvatskog naroda te svih građana ove zemlje«, napisala je Jurasić. »Crkva zapravo traži dugoročno i dosljedno provođenje populacijske politike, koja obuhvaća pronatalitetnu i blagu imigracijsku politiku, tko god bio na vlasti. Inače, tako već stoljeće rade Švedska i Francuska. U Deklaraciji s razlogom upozoravaju na nedopustivu ravnodušnost s kojom smo promatrali u posljednjem desetljeću iseljavanje 300 tisuća hrvatskih građana i traže reformu uprave kako bi se vratilo povjerenje građana u hrvatske institucije, koje je među najnižima u EU, te veće ulaganje u obiteljsku politiku i djecu, po čemu smo, također, na začelju Unije. Uz konkretne mjere kojima bi se zadržalo sadašnje stanovništvo i olakšalo povratak iseljenicima, Crkva je svjesna stvarnosti pa je napravila iskorak i prvi put progovorila da su nam potrebni i useljenici. Stoga traže donošenje jasne imigracijske politike kojom će se definirati prava i obveze useljenika uz poštivanje hrvatskog jezika, kulture i tradicije jer s pravom upozoravaju da postojeći i stihijski uvoz radne snage može eventualno zadovoljiti samo pojedine segmente tržišta rada. Jasno je da aludiraju da od stihijskog uvoza radnika sada koristi mogu imati samo pojedini poslodavci, a ne cijelo društvo. Očekivano je da obitelj kao temeljna jedinica društva za Crkvu treba biti u središtu nacionalnih prioriteta, no isti pristup obitelji ima sekularna Francuska u kojoj materijalne povlastice i beneficije s razlogom rastu kod parova s djecom jer je to svrha populacijske politike. Deklaracija je na tragu i u skladu s dosad iznesenim stavovima hrvatskih demografa, a Crkva je njome pokazala širinu i odgovornost za dobrobit i interes hrvatskog društva u cjelini«, zaključila je Jurasić.
