Brak je veliki ljudski poziv, bez obzira na to je li riječ o naravnu ili sakramentalnu braku, sklapaju li ga kršćani ili nekršćani. No novost je kršćanskoga poziva na brak kristocentričnost. Za sv. Pavla Isus Krist korijen je i izvorište svega, pa i za shvaćanje kršćanskoga braka. Krist, Crkva i kršćanski život nerazdvojivo su povezani. Tako je i s kršćanskom ženidbom. Krist ljubi Crkvu, njezina je glava i Spasitelj, predaje se za nju, hrani je i njeguje.
Crkva, odnosno članovi Crkve, udovi su tijela njegova, s njim su usko i životno vezani; Crkva se podlaže Kristu. To je osnovni odnos svakoga kršćanina, to mu je prvotni poziv od Isusa Krista: pripadati njegovu tijelu, Crkvi (po krštenju i euharistiji).
Svrha je toga poziva da čovjek bude po Kristu spašen, da živi novim životom, da ima puno zajedništvo s Bogom. Taj vez zajedništva i jedinstva Crkve s Kristom Pavao naziva »brakom«. I on je »vječan«, ne će se raskinuti ni smrću, nastavit će se i u nebeskoj Crkvi. S tim temeljnim kršćanskim »brakom« između Krista i Crkve Pavao uspoređuje zajednicu muža i žene. Zajednica Krist – Crkva prvotna je stvarnost, a sakrament ženidbe ima biti kopija, reprodukcija toga prvotnoga »braka«, odnosno ima biti objava, očitovanje ljubavi i vjernosti koje vladaju između Krista i Crkve (usp. Ef 5, 21-32). Da bi supružnici mogli živjeti u duhu kršćanskoga braka, moraju najprije biti uključeni u prvotni životni odnos između Krista i Crkve. Taj je odnos za dvoje supružnika konstitutivan za življenje njihova sakramenta braka. Onoliko koliko su supružnici uključeni u odnos između Krista i Crkve i u njihovu će međusobnu odnosu strujati odnos između Krista i Crkve.
U čemu se sastoji taj odnos između Krsta i Crkve, Pavao je sažeo izrazima ljubavi i predanja: »Krist je ljubio Crkvu i sama sebe predao za nju.« Sveti Ivan to je još više naglasio: »Ljubio je svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio« (Iv 13, 1), tj. dao je svoj život, a od toga nema veće ljubavi. Isus Krist sav je za svoju Crkvu: on za nju »daje svoje tijelo« i »prolijeva svoju krv«.
Promatrajući Krista u tom egzistencijalnom stavu, sv. Pavao ocrtava mistiku kršćanskoga braka: »Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju« (Ef 5, 25). Uzvišen je to poziv! Dakako, neostvariv ljudskim snagama. Kršćanska bračna ljubav ne zasniva se na ljudskoj simpatiji i osjećaju privlačnosti za zajednički život – što je krhko i prolazno – nego se temelji na ljubavi Božjoj, koja je postala vidljiva u Sinu Božjem Isusu Kristu, i ta ljubav ide do potpunoga darivanja samoga sebe, do darivanja života.
