Kod sudjelovanja na Euharistijskom kongresu u Čenstohovi i boravku na Jasnoj Gori g. 1935. promicatelji i štovatelji Majke Božje Bistričke bl. Alojzije Stepinac i nadbiskup Antun Bauer zamislili su kalvariju s križnim putom u Mariji Bistrici. Prve četiri postaje od bijeloga kararskoga mramora isklesane su u Italiji i postavljene g. 1943. na privremenom prostoru brda Kalvarije. Križni je put obnovljen i uređen g. 1979. zaslugom mons. Lovre Cindorija. Za njegove je službe uređena crkva na otvorenom (g. 1998.) kojoj se u središnjem dijelu nalazi brončani kip Majke Božje visok 3 m. Kip je postavljen na stup iznad fontane koja je uređena za 300. obljetnicu našašća kipa Blažene Djevice (g. 1984.). Ispred kipa postavljene su u polukrug klupe za prihvat velikoga broja hodočasnika koje su usmjerene na vanjski izdignuti i natkriveni oltarni prostor. On se sastoji od mramornoga polukružnoga začelnoga dijela s grbom Svete Stolice, oltarne menze s reljefom Isusa u Emausu, dvaju ambona, raspela i velike slike bl. Alojzija Stepinca na začelnom zidu. Na lijevoj strani otvorene crkve izgrađen je ulaz iz smjera glavnoga trga Marije Bistrice, a u nastavku »zid vjere ufanja i nade« s raspelom i korpusom Krista te ispisanim pločicama zahvale romara Majci Božjoj Bistričkoj.
Ustanovljenjem odbora za uređenje proštenišnoga prostora g. 1972. hrvatski umjetnici (K. Bošnjak, A. Orlić, M. Ujević, S. Jančić, J. Poljana i A. Stančić) izradili su ostale postaje križnoga puta na brdu Kalvariji. Kip sv. Ivana Pavla II. visok 2,80 m kipara Zlatka Čulara postavljen je na prostoru otvorene crkve 18. svibnja 2003. kada je ponovno obnovljena crkva i prostor svetišta (L. Cindori).
Bl. Alojzije Stepinac g. 1941. imao je ideju osnivanja samostana karmelićanka iza brda Kalvarije. Ideja je ostvarena blagoslovom kamena temeljca 11. rujna 1994. kod prvoga posjeta sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj, polaganjem kamena u temelje samostana 11. rujna 1995. (kardinal Franjo Kuharić) i useljenjem sestara za beatifikaciju A. Stepinca 3. listopada 1998.
