Tek nekoliko stotina metara udaljen od Staroga grada i Pila, jednoga od ulaza u UNESCO-ovu svjetsku baštinu omeđenu zidinama unutar kojih su brojne crkve, samostani i palače, na blago povišenu prostoru pod padinama Srđa smjestilo se Boninovo. Odatle pogled seže prema križu na Srđu izgrađenu u spomen na 1900 godina Kristova raspeća, ali i mostu dr. Franje Tuđmana koji povezuje dvije obale zaljeva Rijeke dubrovačke. Boninovo je dubrovačka četvrt poznata, osim po groblju, i po rezidencijalnom dijelu, koja je – unatoč blizini turističke vreve i mnogim apartmanima – uspjela zadržati štih nekadašnjih kuća i ljetnikovaca. No još ranije u prošlosti na tom se području smjestio kompleks triju crkava posvećenih sv. Đurđu, sv. Klementu i sv. Ilaru, koje prema povijesnim izvorima čine najstariji kulturni lokalitet Dubrovnika, a povijest vodi u 4. stoljeće, kada je prema predaji sv. Ilar spasio Epidaur od zmaja te zaustavio oluju ucrtavanjem triju križeva na predjelu Boninova. Danas je tamo još jedna crkva, posvećena sv. Petru, koja će sljedeće godine slaviti četiri desetljeća od izgradnje, a sjedište je istoimene gradske župe.
Odvojivši se od Lapada, župa sv. Đurđa (Jurja), danas s promijenjenim titularom sv. Petrom, osnovana je u srpnju 1965. godine zbog rasta stanovništva na području Boninova koje je tih godina živjelo u improviziranim drvenim i betonskim barakama. No brzo je rastao standard ljudi te je prema nekim procjenama današnja župa sv. Petra, koja pripada Dubrovačkom dekanatu, najbogatiji dio grada. Neki će reći i da je na tom području sjedište mnogih poslovnih i bankovnih institucija, što im – kako svjedoče župljani – nikada nije odveć pomagalo.
Oko tri tisuće župljana i 780 obitelji koje svećenici obilaze za blagoslov obitelji baza je župe Boninovo koju posljednje četiri godine vodi 43-godišnji župnik Ante Burić, koji ima i više služba i dužnosti u Dubrovačkoj biskupiji. »Oni koji su odgajani u vjeri, koji baštine vjerski odgoj prisutni su u životu župne zajednice, a mnogo je onih koji su se doselili iz Hercegovine i drugih krajeva. Trudimo se mnogim aktivnostima da župna zajednica bude živa, da postane mjesto prenošenja vjere, otvorena svima. Ni jedan naš projekt u župi – a ima ih dosta – nije zatvoren. Osnovna intencija pastorala jest da prostori župe ne mogu biti zaključani, nego otvoreni svima kako bi se u njima osjećali kao doma, da im to nije stran prostor«, kaže župnik Burić, koji je prije dolaska u dubrovačku gradsku župu bio na župama Smokvica i Čara te prije toga u Veloj Luci.
Svake godine na Boninovu bude između 20 i 30 krštenja, uglavnom djece župljana, a sprovoda je nešto više od deset jer se često župljani pokapaju u mjestima odakle su se doselili. Godišnje je 7-8 vjenčanja i tridesetak prvopričesnika, a krizmanika svake dvije godine bude 60-ak. Od ove godine, uz suglasnost župnoga vijeća, slavlja podjele sakramenata prve pričesti i krizme prebačena su s proljeća na jesen sa željom da se otvori mogućnost da se posebice prvopričesnike zadrži u župi nudeći im radionice i druge aktivnosti.
Uz spoj mudrosti i mladosti, kako opisuje aktivnosti u župi Boninovo, župnik Burić se u 17 godina svećeništva u vođenju župe vodi razmišljanjem: »Moja je ideja da župa ne može funkcionirati po načelu da župnik ima svoju grupu, kapelan svoju, časna sestra svoju, nego se u župi mora osjetiti zajedništvo, dobrodošlica prema svima, ni prema komu isključivost. Osnova mudrost cijeloga pastorala jest da izgrađujemo svijest da svećenici nisu gospodari, nego suradnici u radosti, ali i žalosti svojih vjernika. Ne vidim župnika kao onoga koji se treba u sve miješati, on mora imati povjerenje u ljude, u današnjem pastoralu župnik treba biti koordinator različitih župnih skupina. Ako vjernici u segmentu za koji su zaduženi i u kojem su se pronašli dobro rade, župnik ne treba biti ‘vegeta’ koja će se miješati u sve, poklopac koji će sve poklopiti ili gospodar koji će sve kontrolirati. On treba biti upućen u sve što se događa u župnoj zajednici.«
Župnikov je suradnik 24-godišnji Tonći Ante Prizmić koji je od rujna župni vikar na Boninovu nakon ovogodišnjega svećeničkoga ređenja i mlade mise u vlastitoj župi Gruž. Iako je nedjeljom rijetko na župi jer posljednja dva mjeseca zamjenjuje bolesnoga župnika na Lopudu, kao »čovjek iz Grada« govori da je biskupija živnula nakon održanoga Susreta hrvatske katoličke mladeži i dolaska biskupa Mate Uzinića. »U Boninovu postoji kvalitetna jezgra s kojom se može raditi, posebice mladi koji su spremni uskočiti i pomoći. Osjeća se i u samoj župi, ali i kvartu obiteljska atmosfera, jer su većinom kuće. Osim četiri sata predavanja vjeronauka osmašima u školi, povjeren mi je rad s krizmanicima koji se održava tijekom dvije godine – u prvom i drugom razredu srednje škole. Osim naših župljana na kateheze dolaze i učenice smještene u domu sestara ančela ‘Paola di Rosa’, ali se one krizmaju u svojoj župi.«
Spominje župni vikar don Peru Vuletića kao legendu svojega vremena, osnivatelja župe, kojega se sjećaju i mnogi stariji župljani, kao i aktivan Klub katoličke mladeži – po kojem je Boninovo prepoznato u Dubrovniku, ali i širim okvirima. »Dubrovčani su specifični, možda ne će izletjeti na prvu, ali kada vide da se oko njih trudi i da se radi za njih i s njima, doći će i odazvati se«, napominje vikar Prizmić.
Uz predani svećenički tandem, na području župe su i dvije kuće redovnica: najbliže župnoj crkvi – u sklopu kompleksa triju crkava u kući nadarja žive sada dvije redovnice milosrdnice splitske provincije, a u samostanu na Konalu sestre službenice milosrđa – ančele koje vode učenički dom. U župni pastoral najviše je uključena milosrdnica s. Marinela Žuro (66), stigla u Dubrovnik prije devet godina nakon što je »punoljetnost« u službi zaslužila među gradišćanskim Hrvatima. Ona vodi brigu o crkvi, čišćenju, kićenju, pranju rublja, okolišu oko crkve, ali i dvama od četiriju zborova koja djeluju u župi – dječjem i župnom.
»Sestre djeluju u župi od 1972. godine, a kroz tih gotovo pedeset godina utkale su jako puno ljubavi i žrtve u izgradnju žive i zidane Crkve. Učinile su mnogo na duhovnom i karitativnom polju dajući se, bez pridržaja, za dobrobit ovih ljudi. Plodove njihova sijanja i izgaranja na Boninovu naša župna zajednica danas žanje«, napominje s. Marinela, koja se prisjeća i pokojnih i još živućih sestara koje su radile u župnoj zajednici na Boninovu.
Subota i nedjelja posebno su intenzivni dani za nju budući da u jutarnjim satima vodi katehezu za prvopričesnike. Nakon toga dolaze članovi dječjega zbora koji nedjeljom animiraju misu u 10 sati, a poslijepodne je rezervirano za kreativne radionice. »S djecom idemo na smotre zborova na razini biskupije, a otkada je došao don Ante u siječnju idemo u Šujicu na snijeg i druženje. Svaki član dječjega zbora ima svoju pjesmaricu s imenom i prezimenom, dolaze djeca od 2. do 8. razreda, ima ih 28«, govori s. Marinela, čije su dvije rođene sestre također redovnice.
Crkva nije smještena u središtu Boninova, nego više uz rubni dio župe, te mnogo ljudi dolazi iz susjednih župa na mise, a tako i župljani odlaze i u crkve unutar gradskih zidina. Nedjeljom na četiri mise dolazi 500-600 vjernika te dobro popune crkvu koja se nalazi na predivnoj lokaciji uz more, smještena na litici Boninova. U tjednu se slavi jedna misa u župnoj crkvi, a u župi stanuje i don Marijan Slukan, svećenik zadužen za pastoral u dubrovačkoj Općoj bolnici, koji svakodnevno obilazi bolesnike, pruža im duhovnu podršku, vodi računa o bolničkoj kapelici u kojoj slavi mise.
Iako ni jedna osnovna ni srednja škola teritorijalno nije na području župe, pastoral na Boninovu uvelike usmjeruju prema djeci i mladima. I odgovor koji od njih dobivaju nije slab… Prostora im, zahvaljujući viziji prvoga župnika materijalnoga i duhovnoga graditelja, ne nedostaje – uz župnu crkvu ondje je više dvorana koje služe i za druženje na kavi i čaju nakon misa, ali i tjedna okupljanja različitih župnih skupina – djece, Caritasa, mladih, župnih vijeća, zborova…
Predstavnica molitvene zajednice Krvi Kristove za župu Boninovo i cijeli Dubrovnik Neda Sašilo (75) pojašnjava da se zajednica počela okupljati još 2007. godine. U zajednici ih je 24, a osim župljana na susrete dolaze i iz sedam drugih župa Dubrovačke biskupije. »Imamo susrete petkom: euharistijsko klanjanje, našu molitvu, zadovoljštinu, uključeni smo i u župna događanja. Teško je oduševiti mlade za uključivanje u našu zajednicu jer je molitva Krvi Kristovoj zahtjevna molitva u šutnji. Ali nastojimo da i drugi shvate zov krvi koja i danas vapi, a ja sam osobno kroz Krv Kristovu i molitvu shvatila važnost pomirenja, poniznosti, iscjeljenja i oproštenja te sam doživjela ozdravljenje pod križem«, govori umirovljenica Sašilo, koja se brine o bolesnom mužu.
S druge strane mladi su aktivni u svojem katoličkom klubu na Boninovu, a više je animatora koji su prošli temeljnu formaciju i specijalizaciju te su uključeni u rad župe. Među njima posebno su aktivne Nikolina Tomašević (18) i Iva Marković (17) koje oduševljavaju krizmanike da i sami budu animatori, pa ih je tako u aktualnoj sezoni formacije uz župu Mandaljena najviše upravo s Boninova. »Od malih nogu idem na misu, išla sam na vjeronauk za krizmu, a pošla sam na animatore na poziv mojega brata i starijih kolega. Drago mi je što mogu ostati ovdje gdje sam od malih nogu te svojim radom mogu privući djecu i mlade da osjete da u župi imaju sigurno utočište, mjesto povjerenja i zajedništva«, svjedoči Nikolina Tomašević, učenica turističko-ugostiteljske škole, pjevačica u zboru mladih.
O uključenosti mladih s Boninova u projekte poput »72 sata bez kompromisa«, »Podijelimo radost Božića« govori Iva Marković, dubrovačka gimnazijalka, koja želi studirati u Zagrebu, kao i mnogi koji na hrvatskom jugu završe srednjoškolsko obrazovanje. »Volim djelovati u župi, družiti se s ljudima koji imaju sličan pogled na život kao i ja. Na kreativan način pokušavamo privući djecu i mlade u župu, organiziramo za njih druženja, ali nisu to tek obična druženja – nego imaju dublju poruku i smisao.«
U radu s djecom kao suradnica časnih sestara djeluje vjeroučiteljica rodom iz Bosne Kristina Tomić (41), zaposlena u gruškoj OŠ Ivana Gundulića. I njezine dvije kćeri dolaze u župu jer osjećaju da ondje mogu napredovati i razvijati kršćanski i vjernički život. »U župi se osjećam kao doma, povezani smo s časnom, svećenikom… Želimo da se djeca uključe u vjernički život župe, da rado dolaze, da se osjećaju da tu pripadaju. I odaziv je dobar – i na zbor i na radionice, djeca jedva čekaju da nešto izrađuju jer su svjesna da svojim odvajanjem vremena pomažu drugima«, svjedoči vjeroučiteljica Tomić.
Njezine riječi potvrđuje Sanja Šanje (46), voditeljica Caritasa u župi, ali i dubrovačkoga biskupijskoga Caritasa, koja kaže da se u župi brinu o više obitelji darujući im uoči Božića i Uskrsa poklon-bonove, a tijekom godine pomažu im u plaćanju režija. »Da naši korisnici žive u Slavoniji, ne bi bili korisnici Caritasa jer je ovdje u Dubrovniku život mnogo skuplji, stanarina se plaća 4-5 tisuća kuna. Stoga uskače naš župni Caritas koji ima šest članova, a imamo i pridružene članove koje zovemo prijatelji Caritasa. Okupljaju se subotom kada izrađuju rukotvorine i druže se. Želimo promijeniti gledanje na Caritas – da Caritasa nije potreban samo onaj kojemu nedostaje hrane, higijene, kućanskih potrepština, obuće i odjeće, nego je Caritas nešto drugo – djelotvorna ljubav. Svi smo mi potrebiti Caritasa, ljubavi.«
Još jedan aktivan član župne zajednice na Boninovu, ali i u Dubrovačkoj biskupiji jest vjeroučitelj Krešimir Marković (48), koji je i gradski vijećnik. Ističe dobru povezanost gradskih struktura s Crkvom i na koji je način kršćanin pozvan biti u politici. »Pozivam sve kršćane da se aktiviraju u javnom i društvenom životu, jer kada me pitaju smije li se Crkva baviti politikom, odgovaram da ne vidim veliku razliku između onoga čime se bavi politika i čime se bavi Crkva – i jedni i drugi bave se čovjekom i žele što bolje organizirati život čovjeka u mjestu, državi, gradu gdje živi. Temeljno je poslanje kršćanina uključiti se aktivno u politiku i pridonositi onim što radi kvalitetnijemu životu ljudi«, kaže Marković, član župnoga pastoralnoga vijeća i otac četvero djece, koji se na Boninovo doselio prije 22 godine s Gruža.
Redovit na nedjeljnim misnim slavljima i voditelj glazbenoga animiranja večernje mise proslavljeni je vaterpolist Miho Bošković (36), okrunjen zlatnom olimpijskom medaljom, odnedavno otac po četvrti put. »Vjera je spojiva sa svime, imao sam športsku karijeru, ali sam završio i glazbenu akademiju u Splitu. Radim sada kao profesor glazbene teorije u srednjoj muzičkoj školi i sudjelujem u župnoj zajednici sviranjem i pjevanjem. Sretan sam što je Bog tako posložio stvari da se moja djeca odgajaju u ozračju Crkve, u župi zaista sve lijepo funkcionira. Šport mi je sada rekreacija, više sam usmjeren na glazbu i evangelizaciju«, govori Bošković, koji je član molitvene zajednice »Effata« te u tom području aktivno djeluje na duhovnom buđenju Dubrovčana, što već – kako svjedoči – donosi plodove.
Pjevačica župnoga zbora Kata Musladin (71), rodom iz Makedonije, kaže da pjevanjem dvostruko moli i daje slavu Bogu. »Svaku nedjelju dođemo na kavu u župnu dvoranu nakon mise, a nakon proba u tjednu uvijek netko nešto donese – družimo se, slavimo rođendane, imendane, povezani smo«, svjedoči pjevačica o župi u kojoj ima mjesta za svakoga.
