Lumbarda se nalazi na najistočnijem dijelu Korčule. Uključuje sedam sela i tri zaselka. Korčulanski biskup Ivan IV. (1368. – 1392.) obnovio je g. 1388. najraniju crkvicu sv. Ivana Krstitelja i odredio joj nadstojnika Simka Bogoševića. Ta se crkva nalazila uz nekadašnji benediktinski cenobij i ranokršćansku zajednicu na arheološkom lokalitetu Sutivan. Na lokalitetu su pronađeni predmeti iz prapovijesti, grčke kolonizacije otoka u 3. st. pr. Kr. i rimskoga ranokršćanskoga perioda iz 6. i 7. st.
Biskup Nikola II. (1416. – 1426.) i knez Pankracije isposlovali su kod mletačkoga dužda popravak najranije crkve, zaštitu njezinih prihoda od utjecaja svjetovnih osoba te upravu neporočnoga svećenika Junija. Za turskoga napada na otok Korčulu g. 1571. stradala su sva otočka naselja i crkve. Vizitator Augustino Valijeri g. 1579. zapisao je da crkva sv. Ivana ima za patrone članove obitelj Rozanović i da joj je rektor klerik Ivan Krstitelj. Mise u sv. Ivanu, koje su slavili svećenici iz Korčule, održavale su se na blagdan 29. kolovoza, Sve svete i Božić. Crkva je imala oltar, sliku i palij, ali je trebalo popraviti krov i izbaciti profane predmete iz unutrašnjosti. Vjerojatno je bila glavna crkva Lumbarde do g. 1603. kada vizitator Mihovil Priuli navodi da je crkva sv. Roka glavna, ali da nije župna. Isto potvrđuje i sljedeća vizitacija Teodora Diede iz g. 1611., koji je naredio da se ogradi groblje oko nje. Župa je nastala između g. 1561., kada se nadograđuje crkva sv. Roka, i g. 1620. od kada se zapisuju župne matice.
Lumbarda je do g. 1680. pod korčulanskom župom, a za vrijeme biskupa Nikole Španića (1673. – 1707.) postala je samostalnom. Godine 1893. crkva sv. Ivana zbog trošnosti je srušena. Na istom mjestu izgrađena je današnja kamena četvrtasta građevina visokoga pročelja s preslicom, rozetom i sniženom izbočenom apsidom. Oko crkve se prostire groblje u kojem se ukapalo do g. 1635. te poslije prekida ponovno od g. 1830. do danas.
