Uz samostan sv. Jeronima u Ugljanu iz g. 1430. izgrađena je crkva istoga titulara g. 1443. Posvećena je zajedno sa samostanom 21. svibnja 1447. (ploča u svetištu). Ona je jedna od najvećih i najljepših primjera otočke arhitekture 15. stoljeću u Dalmaciji te je bila uzor gradnjama na zadarskom području toga vremena. Njezin je graditelj Juraj Lukačević Zavaliska, koji je izgradio i sličnu crkvu na Dugom otoku. Crkva je klesana pravilno oblikovanim kamenom i uz neke preinake tijekom kasnijih stoljeća zadržala je osnovne arhitektonske karakteristike prvotne građevine. Njezin je tlocrt četvrtast 16,90 x 8,40 m, s gotičkim sniženim šiljastim svetištem 4,65 x 4,50 m.
Otvoreno drveno krovište s gredama oslonjeno je na ravne bočne zidove. Na jugozapadnom zidu, koji zatvara klaustar samostana, nalaze se tri prozora s gotičkim šiljastim lukovima. Sjeverni je zid na strani morske obale bez otvora. Portal je jednostavan s lunetom iznad vrata, bočnom škropionicom i visoko postavljenim okulusom ispod trokutastoga krovišta. Dvostruka preslica, bez zvona, nalazi se u osi začelnoga zida lađe crkve na koju je dograđeno svetište. Na zidu svetišta postavljena je slika iz 18. st. s prikazom sv. Jeronima, ispod koje se nalaze stolice za prezbitere. Ispred apsidalnoga dijela crkve nalaze se barokni kameni oltar, ambon i svetohranište. Raspelo s korpusom Krista nalazi se na zidu do izlaza u klaustar samostana. Bočno su postavljena dva barokna kamena oltara. Na oltaru južnoga zida slika je sv. Franje s malim Isusom, a na sjevernom kip Blažene Djevice Marije, Srca Marijina i velika slika bl. Marije Propetoga Isusa Petković, osnivačice Družbe kćeri milosrđa sv. Franje. U crkvi se nalaze slike križnoga puta i jedna barokna slika svetice. Kako se ta crkva nalazi u blizini župne, u 19. st. nije ispunjena želja Ugljanaca za novo proširenje župne crkve Uznesenja Marijina. U samostanu mogu ljetovati vjerničke obitelji, za koje se služe mise, molitve i klanjanje u crkvi sv. Jeronima.