Na zid svetišta romaničke bazilike sv. Ivana evanđelista iz 5. st., porušenoga i u 19. st. zbog trošnosti napuštenoga, naslanja se desni zid crkve sv. Križa. Godine 1280. na tom se mjestu spominje crkva sv. Antuna koja je bila hospicij samostana sv. Petra iz Supetarske Drage.
Godine 1556. dogodilo se čudesno plakanje Krista na križu glavnoga oltara. Rabljani su događaj smatrali opomenom zbog raskalašena života i odmah osnovali Bratovštinu sv. Križa proplakanoga, a crkvu pregradili i dali joj današnji naslov. Crkva ima jednostavni portal i pročelje sa zvonom na preslicu koji su okrenuti na sjever zbog skučenosti gradskoga prostora. Na četvrtastu lađu jednobrodne građevine nastavlja se povišeno svetište odijeljeno balustradama (stupićima s rukohvatom). Na mjestu raspela »proplakanoga Krista«, koje je nestalo početkom 20. st., nalazi se oltarna pala iz 18. st. koja je služila za njegov okvir. Slika se pripisuje mletačkomu umjetniku rokokoa Giovanniju Scajeri (1726. – 1792.) učeniku slikara Tiepola. U donjem dijelu pale prikazana je Bogorodica, sv. Kristofor (zaštitnik Raba), sv. Vinko Fererski, sv. Jeronim, sv. Antun Padovanski, sv. Alojzije Gonzaga i sv. Ivan evanđelist. Pala je postavljena na monumentalan mramorni oltar koji se nalazi na začelnom zidu svetišta. Baroknom obnovom stropa od g. 1765. do 1799. braća Giacommo i Celemente Sommazzi izveli su niz štukatura sa scenama iz Isusova života. Prikazano je Presveto Trojstvo i medaljoni: molitva na Maslinskoj gori, bičevanje, polaganje u grob i uskrsnuće. U 18. st. rapski biskup Luka Garanjin (1722. – 1783.) spjevao je pjesmu na čakavskom rapskom dijalektu »Štujmo, braćo« kojom je opjevao događaj »proplakanoga Krista«.
U korizmi se petkom i nedjeljom održava križni put, a petkom i misa.
