U Sisačkoj biskupiji, koju je obnovio i uspostavio papa Benedikt XVI. 5. prosinca 2009., nalaze se župe sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom te Našašća sv. Križa u Zrinu. Obje su u Gorsko-zrinskom arhiđakonatu i Dubičko-kostajničkom dekanatu.
Iznad sela Zrina na obroncima Zrinske gore u 12. ili 13. stoljeću utvrdu su podigli vjerojatno Babonići, koji su posjede Zrina i Stupnice izgubili zbog sukoba s hrvatsko-ugarskim kraljem Karlom I. Robertom. Kralj Ludovik I. posjed Zrina darovao je 1347. bribirskim knezovima Šubićima (Jurju III.), koji su se po njemu nazvali Zrinski. Srednjovjekovna se župa spominje 1334. u popisu župa Zagrebačke biskupije. Nasuprot utvrde na obroncima brda nakon 1463. izgrađena je velebna crkva sv. Marije Magdalene. Zrinski su je podignuli u vrijeme dobivanja dozvole od kralja Matije Korvina za iskorištavanje ruda oko Gvozdanskoga, kojima su se obogatili. Naselje, utvrda, franjevački samostan i tadašnja župna crkva Blažene Djevice Marije (Beata Virginis de Zrin) u mjestu Zrinu stradala je u turskoj opsadi grada 20. listopada 1577.
Danas je kasnogotička crkva sv. Marije Magdalene u ruševnom stanju. Obnavlja se od spomena na 60. obljetnicu stradanja Zrina (9. rujna 1943. – 2003.). Tada je s Ministarstvom kulture dogovorena obnova utvrde i crkve, ali je sve prilično stalo od 2018. do danas. Nisu istraženi ni ostatci franjevačkoga samostana iz 1504., koji se prema novim saznanjima nalazio u mjestu Zrinu. Uz crkvu sv. Marije Magdalene i unutar nje neistraženo je i devastirano groblje, preko kojega je prokopan put. Na groblju su kosti kneževa Zrinskih, a u crkvi i grobnica Nikole III., oca Nikole IV. Šubića Zrinskoga, koji je rođen u Zrinu 1508. te slavno poginuo u Sigetu 7. rujna 1566. Turci su nakon Zrina zauzeli i Gvozdansko 13. siječnja 1578. i ostali u Pounju od 1577. do 1687. Ruševine utvrde i veličanstvene crkve sv. Marije Magdalene spominju se 1736. Crkva je obnovljena i barokizirana nakon 1752.
