Prvi spomen grobljanske crkve sv. Vida u Žrnovu zapisan je u darovnici kralja Stjepana Prvovjenčanoga mljetskomu samostanu sv. Marije. Dokument je obznanjen između 1222. i 1228. godine. Drugi dokument spominje crkvu g. 1300. U njemu je ugovoreno darivanje polja kod sv. Vida između biskupa Kružića i Korčulana. Crkva i groblje nalaze se uz antički put na ilirskom i starohrvatskom lokalitetu na kojem je pronađen predromanički kameni ulomak iz 12. st. U današnjoj mrtvačnici nalazi se ugrađeni fragment starohrvatskoga pletera iz 9./11. st. Tako se može pretpostaviti da je na tom mjestu bila starija bogomolja izgrađena na pretkršćanskom svetištu.
Graditelj Pavao Marković i arhitekt korčulanske katedrale Jakov Correr popravljali su i proširili crkvu sv. Vida g. 1446., koja je u to vrijeme bila župna. Potvrdu da je ona glavna crkva Žrnova navode vizitatori Valier g. 1579. i Diedo g. 1619. Teodor Diedo je naredio da se groblje oko crkve ogradi, a u izvješću navodi da se u crkvi nalazi slika i oltarnik. Zabilježio je i održavanje misa na blagdane sv. Vida 15. lipnja, Dušni dan 2. studenoga, u subotu prije Velikoga tjedna i kod sprovoda.
Crkva je kamena građevina sa sniženom polukružnom apsidom i zazidanim prozorom. Na plošnom pročelju iznad dovratka je polukružna luneta u kojoj se nalazi reljef »Pieta« s dva klečeća svetca, a iznad je kamena osmolisna rozeta i jednostruka preslica sa zvonom na završetku pročelja. Na bočnim su zidovima probijena dva prozorčića. U unutrašnjosti se nalazi oltarni reljefni antipendij za koji pretpostavljaju da je iz 13. st. Na njemu su likovi sv. Vida u sredini, a sv. Mihovila i sv. Ivana Krstitelja sa strane.
U župi su aktivne bratovštine, sv. Martina od g. 1301., Gospe od Ružarija od g. 1861. i Srca Isusova od g. 1873. Špiljice Gospe Lurdske izgrađene su u Postrani g. 1910. i Podno Jankova g. 1911.
