Istraživanja na crkvici sv. Kuzme i Damjana u Zablaću kraj Blata g. 1969. opovrgnula su dugogodišnja mišljenja da na otoku nema predromaničkih crkvica. Tada su pronađeni dijelovi kamenih ulomaka, oltarne pregrade i završetak podnožja oltara iz razdoblja 4. – 6. st. Nalazi potvrđuju da je riječ o starokršćanskom svetištu. Detaljna istraživanja na terenu koja su izveli konzervatorski zavodi iz Splita i Dubrovnika, a na poticaj odbora za obnovu sakralnih objekata u Blatu od g. 1999. do 2002., otkrila su mnogo rimske keramike i crjepova. Pronađeni predmeti pripadaju nekomu obližnjemu antičkomu i ranokršćanskomu svetištu.
Prilikom zaštitnih radova g. 1992. u unutrašnjosti crkve nađeno je jedanaest crteža brodova u tehnici ugljena s prikazom pomorske bitke, a sustavnim radom na arhitekturi crkvice oni su sanirani do g. 2005.
Prvi pisani zapis o crkvi je od 8. svibnja 1363., a odnosi se na njezinu obnovu nakon urušavanja svoda, a ne na gradnju. Tada je preuređena sa šiljastim svodom u obliku prelomljenih lukova, kakvi su bili uobičajeni za gotičko graditeljstvo Dalmacije toga vremena. Na začelju crkvica završava polukružnom sniženom apsidom koja je izvana četvrtasta i pojačana uskim plitkim nišama. Niše su postavljene s unutarnje i vanjske strane zidova duž cijele građevine. Na pročelju je istaknut ulaz s izbočenim okvirom zidova koji završavaju lučnim nastavkom, a na krovište se nastavlja visoka jednostruka preslica sa zvonom. Staro gotičko zvono iz g. 1438. pohranjeno je u župnoj zbirci. Na sjevernom i južnom zidu probijeni su mali prozori između i u nišama.
Krov je pokriven kamenim pločama. Na širem prostoru oko crkve otkriveno je nekoliko grobova za koje se smatralo da pripadaju starohrvatskomu razdoblju, ali ustanovljeno je da su iz srednjega vijeka.
Ranokršćanski ljekarnici sv. Kuzma i Damjan ubijeni su u Liziji g. 304., a spomendan im je 26. rujna.
