Vijest da je papa Franjo hrvatskoga svećenika mons. Antu Jozića (čije je splitsko biskupsko ređenje odgođeno najprije zbog prometne nesreće od koje se dugo opravljao, a potom je odgođeno i novozakazano rimsko zbog epidemioloških mjera) imenovao apostolskim nuncijem u Bjelorusiji, dodatno je svrnula pogled hrvatske vjerničke javnosti na tu zemlju. Manje je, naime, poznato da je tamošnja manjinska katolička zajednica tako snažna da može iznjedriti i misionare. Svakomu je i prosječnomu vjerniku jasno da je jedna od bitnih odrednica i zadaća Crkve – naviještanje Krista svim narodima svijeta, tj. širenje radosne vijesti. Dakle, Crkva ne bi bila Crkva bez svoga trajnoga misijskoga poslanja, pa se, stoga, odlazak biskupijskih i redovničkih svećenika, redovnica i laika iz mnogih mjesnih Crkava i naroda u misijske krajeve shvaća kao nešto normalno i očekivano. Dakako, za svaku je vjerničku zajednicu koja je iznjedrila misionara ili misionarku ponos i radost, čemu je i Crkva u Hrvata dionica jer prema podatcima Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj iz listopada 2019., misionara i misionarki Crkve u Hrvata ima ukupno 78 i djeluju u 27 zemalja u Africi, Latinskoj Americi, Aziji, Oceaniji i misijskim područjima Europe.
U tom kontekstu vrijedi spomenuti nedavno objavljenu vijest na službenoj mrežnoj stranici Katoličke Crkve u Bjelorusiji o dvojici njezinih svećenika, biskupijskom i redovničkom, koji uskoro odlaze u misije, posebice što je riječ o Crkvi koja je manjinska, jer njezini članovi čine, po nekim pokazateljima, samo oko 7 posto ukupnoga broja stanovništva, koje se u većini, oko 80 posto, izjašnjava pripadnicima Ruske pravoslavne Crkve.
U nedjelju 26. travnja u crkvi Uzvišenja svetoga Križa u gradu Lidi, s nešto više od 100 000 stanovnika, generalni vikar biskupije Grodno Josip Stanevski blagoslovio je svećenika Andrzeja Hančara i u ime mjesnoga biskupa Aleksandera Kaszkiewicza uručio mu misijski križ. »Za našu zemlju, a posebno za našu Crkvu i župnu zajednicu, ovaj je događaj ne samo radostan, nego i povijestan«, istaknuo je na početku mise domaćin, župnik Vladimir Canon, »jer je naš Andrzej, prvi biskupijski svećenik, misionar iz Bjelorusije.« Podsjetio je nazočne da je on već bio nekoliko godina u misijama u Kazahstanu i Kamerunu te se nakon toga vratio u domovinu i ponovno odlučio poći naviještati Isusa Krista u Srednjoafričkoj Republici. Prigodne čestitke uputili su mu biskup Kaszkiewicz te predstavnik župljana i misionareva rođena sestra. Svećenik Hančar rođen je g. 1991. u spomenutoj župi u Lidi u najkatoličkijoj bjeloruskoj biskupiji Grodno, koja prema službenim vatikanskim podatcima ima nešto manje od 600 000 vjernika, što je oko 54 posto stanovnika na njezinu području, sa 195 župa, 200-tinjak svećenika, od kojih 50-ak redovničkih, te 120 redovnica. Za misionarski se poziv pripremao u misionarskom središtu u poljskoj metropoli Varšavi.
Tjedan dana ranije, tijekom svečane mise u biskupijskom svetištu Gospe Fatimske u Baranavičiju, biskup biskupije Pinsk Antoni Dziemianka zaredio je za svećenika Stepana Cergelu, člana Misijske družbe riječi Božje – verbita. Rođen je u Irkutsku, u istočnom Sibiru u današnjoj Ruskoj Federaciji, pohađao je Višu teološku školu sv. Tome Akvinskoga u Pinsku, nakon koje je pristupio verbitima. Postulaturu je obavio u Nysi, glavnom gradu istoimenoga poljskoga okruga, novicijat u Chludowu, a diplomirao je u bogoslovnom sjemeništu u Sankt Peterburgu u Rusiji. Budući da je u međuvremenu dvije godine proveo na pastoralnoj praksi u misijama u Papui Novoj Gvineji, uskoro odlazi u tu državu u Oceaniji.
Nije zgorega spomenuti da bjeloruska biskupija Pinsk, za razliku od biskupije Grodno, ima samo oko 42 000 katolika, što je 1,4 posto ukupnoga broja stanovnika na njezinu području. Organizirani su u 81 župu sa 50 svećenika, od kojih je 19 redovničkih, kojima pomažu 51 redovnica i pet redovničke časne braće. Biskupije Grodno i Pinsk, skupa s biskupijom Vitebsk, sufraganske su biskupije bjeloruske nadbiskupije Minsk-Mohilev.
