S obzirom na to da je kauzu za proglašenje blaženim fra Alojzija Palića na biskupijskoj razini pokrenula Skadarska nadbiskupija u Albaniji te ga je uvrstila u popis 40 albanskih mučenika stradalih u komunističko vrijeme, a rimsku fazu procesa vodio je generalni postulator Reda manje braće, hrvatska crkvena javnost nije bila toliko uključena u cijeli proces koji je trajao posljednja dva desetljeća.
Ipak, na novoga blaženika iz hrvatskoga naroda, mučenika vjere Alojzija Palića ponosni su Janjevci zbog njegova podrijetla, pa se glas o njegovu mučeništvu i uzornu svećeničkom životu najčešće širio upravo zahvaljujući svećenicima i vjernicima koji su rodom iz Janjeva. Janjevački su se Hrvati nakon raspada Jugoslavije i u ratnim zbivanjima na Kosovu najviše doselili u Zagreb, potom u Kistanje te u pojedina slavonska mjesta. Stoga su put slavlja beatifikacije fra Alojzija Palića u Albaniju krenuli vjernici iz mnogih hrvatskih mjesta i, jasno, iz zavičajne župe novoga blaženika – Janjeva.
Don Josip Dučkić. »Fra Alojzije Palić bio je čovjek čvrst, nepokolebljiv, nije mijenjao mišljenje. Svoj je redovnički život predao Bogu«Protivio se prisilnim obraćenjima
No tko je bio fra Alojzije Palić? Živio je samo 35 godina, od toga kao redovnik 17, a kao svećenik jedanaest godina. Rođen je 20. veljače 1877. u Janjevu na Kosovu, koje je tada bilo pod osmanskom vlašću i naseljavali su ga pretežito muslimani. Kršten je imenom Matej, a odrastao je u vjerskom ozračju. Jedan je njegov brat također postao franjevački svećenik. Kako piše sažeta biografija na službenoj stranici Dikasterija za kauze svetih, Palić je s devetnaest godina otišao u Italiju zatraživši da ga prime u Red manje braće u Cortemaggioreu, gdje je ušao u novicijat. Uzeo je redovničko ime Alojzije i položio svečane zavjete 26. travnja 1901. Sljedeće godine zaređen je za svećenika, a potom je poslan vršiti službu u Albanskoj franjevačkoj provinciji. Godine 1907. postao je rektor franjevačkoga samostana u Đakovici, a od 1912. bio je suradnik u župi Peć, na području koje su nakon Prvoga balkanskoga rata okupirali Crnogorci, saveznici Srba, koji su provodili vrlo represivnu politiku prema albanskomu pučanstvu, vršeći pritisak na katolike i muslimane kako bi se prisilno obratili na pravoslavlje.
Novi blaženik u to je vrijeme branio mjesno stanovništvo, ne samo katolike, nego i muslimane, potičući ih da ostanu vjerni vlastitim uvjerenjima. Njegovo je stajalište iritiralo crnogorske vlasti, koje su naredile njegovo uhićenje u Peći 4. ožujka 1913. Odveden je u zatvor, gdje su ga crnogorski vojnici tukli i mučili, a 7. ožujka 1913. – još i prije nego što je protiv njega pokrenut sudski postupak, crnogorski su mu vojnici skinuli redovnički habit i ubili ga jer se protivio represiji nad stanovništvom, kao i kampanji prisilnoga obraćenja na pravoslavlje.
Potvrdio raspoloživost umrijeti za Krista i Crkvu
Da lik hrvatskoga franjevca Alojzija Palića sjaji ljepotom vjernosti i snagom svjedoka, potvrdio je papa Franjo kada je prije četiri mjeseca, u lipnju ove godine, odobrio objavljivanje dekreta o mučeništvu sluge Božjega fra Alojzija Palića koji je ubijen iz mržnje prema vjeri. O opravdanosti njegova proglašenja blaženim više se doznaje u Dikasteriju za kauze svetih, gdje je objašnjeno što je utvrđeno o događaju njegova ubojstva u ožujku 1913. godine.
»Što se tiče formalnoga mučeništva od strane progonitelja (ex parte persecutoris), njegovo uhićenje uzrokovano je njegovim odlučnim protivljenjem prisilnomu obraćenju na pravoslavlje, na koje su bili prisiljeni crnogorski katolici i muslimani. Njegovi su mu prosvjedi, zapravo, priskrbili neprijateljstvo njegovih progonitelja koji su smatrali da je vjerska homogenost presudna kako bi se jamčila kontrola nad tim teritorijem. Mržnja prema vjeri bila je glavni razlog njegova ubojstva. Što se tiče formalnoga mučeništva iz perspektive sluge Božjega (ex parte Servi Dei), kao što pokazuju dokumenti, bio je svjestan opasnosti u koje je ulazio, ali je ostao na svojem mjestu nastavivši izvršavati svoju službu zbog vjernosti vlastitomu poslanju, a prije nego što je ubijen potvrdio je svoju raspoloživost umrijeti za Krista i za Crkvu. O tome svjedoče i njegove posljednje riječi, koje su čuli i prenijeli oni koji su svjedočili njegovu strijeljanju. Katolici na Kosovu još su ga za života smatrali uzornim svećenikom, a glas o njegovu mučeništvu brzo se proširio cijelim područjem nakon njegove smrti«, stoji u pojašnjenju vatikanskoga Dikasterija za kauze svetih.
Dva znaka svetosti
Glas o svetosti sluge Božjega fra Alojzija Palića posebno je proširen u Kistanju u Zadarskoj nadbiskupiji, a u tome je posebnu ulogu imao nekadašnji janjevački župnik te kistanjski župni vikar, danas 64-godišnji Josip Dučkić, rodom iz Janjeva. Upravo je on još 1996. pisao tadašnjemu prizrenskomu biskupu Marku Sopiju s molbom da pokrene postupak za fra Alojzija Palića, a 2004. godine u Kistanju je službeno započelo štovanje toga sluge Božjega. Naime, svećenik Dučkić bio je zaslužan što je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa od Kongregacije za kauze svetih zatražio i dobio dopuštenje da se u Zadarskoj nadbiskupiji od 2005. godine svakoga 7. ožujka službeno spominje dan sluge Božjega. »Od tada sam učinio zavjet da svake nedjelje u Kistanju bude misa za proglašenje blaženim fra Alojzija Palića, a najčešće sam te mise slavio upravo ja. Također, svakoga smo dana na kraju mise molili molitvu za proglašenje blaženim fra Alojzija i kada bismo u dane velikih svetkovina ispustili tu molitvu, ljudi bi dolazili i pitali nas zašto se toga dana nije molilo za janjevačke buduće blaženike«, kaže za Glas Koncila Dučkić.
Mnogo informacija o fra Alojziju Paliću prikupio je dok je bio župnik u Janjevu, ali i od starijih ljudi u Kistanju. Tako nam je prenio i dva milosna događaja, čuda povezana uz toga časnoga slugu Božjega, koja je nazvao zagovorničkom ljubavlju s neba. »Prvo se čudo dogodilo u okolici Janjeva 1965. Djeca su se igrala u blizini napuštenih ulaza u rudnik u Žabici nadomak Janjeva. Među njima je bio i dječak Franjo Palić. Iznenada je nestao, a zapravo je pao u jamu. Nakon što je sutradan njegova sestrična Anastazija načinila zavjet da će moliti devet Očenaša tijekom devet dana i dotaknula sliku fra Alojzija, dječak je pronađen i izvučen iz jame duboke oko 100 metara. Drugo se čudo odnosilo na dječaka Antuna Palića. On je od rođenja imao veliki strah te se od majke ili kojega ukućanina nikad nije odvajao. Sve do trećega razreda osnovne škole netko je morao ići s njim u pratnji. Njegovi roditelji Josip i Olga učinili su zavjet slugama Božjim fra Alojziju i fra Serafinu te je devetoga dana prestao strah, a mali je Antun prvi put tražio da ide sam u školu bez ikakve pratnje.«
Neobičan grobni spomenik
Grob novoga blaženika nalazi se u župi Zjum na Kosovu. »Nažalost, u posljednje vrijeme dogodilo se nešto što sigurno nije dobro niti za samo štovanje, niti za tu malu zajednicu Hrvata i njihov identitet. Pojavio se – rekao bih – neobični spomenik.»Neću ostaviti svoje vjere«
Veliku radost zbog proglašenja blaženim fra Alojzija Palića dijele njegovi pranećaci i pranećakinje. Susreli smo se s dijelom njegovih rođaka koji žive u zagrebačkoj Dubravi i koje raduje slavlje beatifikacije. Prepričavaju što im je njihov otac Jozo govorio o fra Alojziju: »U Janjevu se govorilo da je fra Alojzije, ili kako smo ga mi zvali padre Alojzije, ubijen zbog ispovjedne tajne. Spominje se da je on obilazio sela i ispovijedao uoči Uskrsa, pa kada su ga crnogorski vojnici vidjeli da ispovijeda, zatražili su od njega da im kaže što ljudi šapću na uho. On to, naravno, nije mogao odati pa su ga ubili«, rekao je pranećak novoga blaženika 77-godišnji Ivan Palić. Pokazao nam je i prijevode tekstova koji su se u danima nakon ubojstva fra Alojzija širili svjetskim tiskom, u kojem su prenesene i njegove posljednje riječi koje je izgovorio prije smrti: »Ne, ja neću ostaviti svoje vjere, niti pogaziti mojega zavjeta.«
Vrijeme je to, podsjeća i njegov najmlađi brat Petar, kada su srpsko-crnogorske vlasti ukinule učenje hrvatskoga pučkoga jezika u školi u Janjevu, kada se nije smjelo isticati hrvatstvo. Izražavaju i ogorčenost što i danas albanske vlasti žele prisvojiti fra Alojzija za svojega svetca: »Kako padre Alojzije može biti Albanac kada je i po ocu i po majci Hrvat«, govori Petar Palić, dok njegov brat pokazuje obiteljsko stablo gusto ispisano na 27 stranica s popisom više od tisuću predaka Palića koji imaju hrvatske korijene. »Ipak sve se čini da ga se albanizira, pa mu ime pišu Luigj Palaj. I na nadgrobnoj ploči na groblju u Zjumi na jugozapadu Kosova u prizrenskom kraju gdje je počivalo njegovo tijelo stoji albanizirano njegovo ime s prikazom orlova«, upozoravaju rođaci novoga blaženika, svjesni blagoslovljenoga trenutka uzdizanja na čast oltara koji uzdiže pogled i nadu da sve teškoće – kad su življene s Bogom – donose plodove svetosti, čovječnosti i slave. Pouka koju im je prenio život padre Alojzija.
Molitva novomu blaženiku
Gospodine Bože,ti si blaženoga fra Alojzija
pozvao da ti služi kao svećenik
u savršenstvu redovničkoga života.
On je ljubav i vjernost prema tebi
posvjedočio mučeničkom krvlju.
Daj da sveta Crkva ovoga tvoga blaženika
ubroji među svete tvoje
i da mi po njegovu zagovoru
postignemo milost za koju te molimo (…)
i vječno spasenje.
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
