Nakon udara groma u staru župnu crkvu sv. Lovre na groblju Lukorana g. 1860., kada je ona izgorjela, do izgradnje nove crkve g. 1877. ulogu župne crkve imala je srednjovjekovna crkvica Presvetoga Trojstva. Ona je izgrađena g. 1561. na maloj uzvisini u središtu Velikoga Lukorana s karakteristikama renesansne gradnje, koja je rijetka na Ugljanu. O njoj nema mnogo podataka jer je izgradnjom nove crkve sv. Lovre bila zapuštena i ruševna, a obnovljena je u novije vrijeme s perimetralnim zidovima. Na bazi njezine preslice početkom 20 st. mogao se pročitati latinski tekst s nadnevkom od 20. siječnja 1561. Ploča s preslice postavljena je na vanjski zid svetišta.
Na jednostavnu četvrtastu lađu nastavlja se ista nešto sužena apsida sniženih ravnih zidova. Na plošnom pročelju s četvrtastim renesansnim vratima i dva takva bočna prozora na trokutasti zabat krovišta nastavlja se jednostruka preslica sa zvonom. Bočni prozori izvedeni su samo na južnoj strani, i to po jedan na lađi i svetištu. Nakon preuređenja i obnove u apsidu crkvice postavljen je kip Blažene Djevice Marije, oltarna jednostavna drvena menza i klupe. Zidovi od fugiranoga kamena su bez ukrasa. Građevinski je lijepo izveden kameni trijumfalni luk između lađe i svetišta. Krov je pokriven kanalicama, a u unutrašnjosti je otvoreno krovište.
U mjestu je do nakon Drugoga svjetskoga rata postojala kapela sv. Antuna Padovanskoga iz g. 1716. koju je dao izgraditi zadarski kanonik Francesco Mazarachi. Za nju su se kasnije brinuli članovi obitelji Salghetti-Driol (Francesco je bio hrvatski slikar u 19. st., a autor je slika dalmatinskih nošnja i biblijskih scena). Crkvicu su komunističke vlasti porušile i na njezinu mjestu izgradile odmaralište.
Mise su za blagdan Presvetoga Trojstva. Tijelovska procesija polazi od župne crkve, a završava kod ove kapele.
