»Sve je Osijek meni, dobro što ja znam!« stoji na natpisu na zgradi u Josipovcu, predgrađu zapadnih »osječkih vrata«. Preko puta uz dječji park nalazi se spomenik na kojem stoji »U spomen hrvatskim braniteljima i svim žrtvama Domovinskog rata: ‘nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje’«. Među najljepšim gradovima kontinentalne Hrvatske i slavonske ljepote je Osijek, kojega grle rijeka Drava, plodne ravnice, posebna arhitektura, industrija i obiteljske kuće, prožete s ponosom kao »usnuli junak iz sna« koji se budi i snagu vraća svojoj okolini. Kroz glazbenu formu veselih Slavonaca njegove mjesne četvrti svojom različitošću osječka su nedovršena simfonija u koju se kroz povijest upisuju nove note životne polifonije. Od Donjega do Gornjega grada s ponosom čuvaju sve, pa tako i u predgrađima poput Josipovca, koji je pod zaštitom sv. Josipa, ponosni mještani skladaju svoj vjernički život u posebnoj duhovnoj harmoniji.
Uz rijeku Dravu okupljeni u župi sv. Josipa »pod palicom dirigenta« iskusnoga pastoralca župnika Jure Kreše grade svoje zajedništvo. Dojam je da se međusobno prihvaćaju i poštuju, nadopunjavaju, pomažu jedni drugima. U predstavljanju župne zajednice samozatajni župnik navodi da u župi sv. Josipa živi oko 2200 župljana. Za blagoslova obitelji obišao je 592 kuće, što je gotovo devedeset više nego prošle godine. U župi je prošle godine rođeno, odnosno kršteno 18 novih članova Crkve, a ovozemaljski su život napustila 42 župljanina. Vjenčano je sedam parova, a još je deset parova iz župe vjenčano u drugim župama. Tako je u matice upisano 17 vjenčanja. Prvopričesnika je u župi prošle godine bilo 19, a u ovoj ih je godini za pripravu sakramenta isti broj.
»Krizma je svake druge godine za župe koje imaju manje od 40 kandidata, pa smo tako prošle godine imali 39 potvrđenika«, navodi župnik. Ponosan je što su u rad župe uključeni brojni laici i što u župi postoji redovita kateheza od trećega do osmoga razreda. »Od prvoga do trećega razreda katehezu drži Danijela Paff. Odaziv je izvrstan, no kao i drugdje poslije krizme mladi se polako udaljavaju od Crkve.«
Župa sv. Josipa u Josipovcu osmislila je brojne programe, akcije i okupljanja kojima se nastoji održati cjelovitost zajednice. Aktivni su ministranti, čitači, četiri zbora, Schönstattska skupina, pastoralna vijeća, kateheze, rad s braniteljima… Župa je tako postala sjedište mjesta oko kojega se sve događa. »Nedjeljom se slave tri mise, koje su dobro posjećene. Jasno je da bih kao župnik želio, i na tome radim, da bude još više vjernika na misama i u cjelokupnom liturgijskom životu župe.« Komentirajući obiteljsku molitvu, župnik ističe da ona još živi, ali prema njegovoj procjeni u pet posto obitelji. »Osobne molitve ima.
Nailazim na brojne primjere gdje svjedoče da mole osobno, no potičem snagu i moć zajedničke molitve, pa tako često upozoravam vjernike da barem čitaju Sveto pismo petnaestak minuta dnevno.« U župi su dva groblja te je na sprovodima i misama zadušnicama prigoda potaknuti vjernike na snažniju povezanost s Crkvom, s Bogom.
Župnik Krešo, koji je na službama bio u više župa, ima što reći i o iseljavanju: »Opstanak ovisi i o materijalnim mogućnostima, koje treba ojačati, jer današnji mladi imaju viša očekivanja i žele postići više. Danas im je spletom niza okolnosti teško doći do stambenoga prostora. To povlači i odgađanje sklapanja ženidbe«, rekao je župnik te nadu prepoznao u onima koji su se vratili jer su shvatili vrijednost Josipovca, u kojem vlada ozračje po mjeri svakoga čovjeka. U župi sv. Josipa zahvaljuje se za prošlost, ali moli za sadašnjost i budućnost te za duhovna zvanja. S puno razumijevanja i zahvalnosti izvrsna je suradnja s hrvatskim braniteljima jer na svakom njihovu događaju prisutan je župnik i svakomu skupu daje duhovnu dimenziju.
Živo bude i na sastancima župnoga pastoralnoga vijeća, a među desetak članova je i Ana Škaro. »Razgovaramo o svemu i raspravljamo kako kročiti u budućnost. Živimo u osječkom prigradskom naselju, osam kilometara nam je do katedrale. Života ima, samo treba vjerovati.«
Marija Betlehem orguljašica je koja je u četvrtom razredu osnovne započela orguljati u župi. »Tridesetak nas je članova u zboru kad smo u punom sastavu. Imamo četiri zbora: mješoviti, zbor mladih, dječji zbor i zbor Schönsttata.« Posebno ističe da je župa jako dinamična i živahna te da svatko u njoj može pronaći nešto za se, od pjevanja do molitve, meditacije i osobnoga doprinosa jer je zajednica jako otvorena. Glazbenica Betlehem i svoju je djecu potaknula da se uključe u župno zajedništvo.
U župi je i Schönsttatski zbor koji je protkan posebnom molitvom i pjevanjem. U njemu je Mirjana Kolak, majka dviju kćeri. Na misi redovito čita, moli i pjeva. Komentirajući brojne odlaske u inozemstvo, majka i baka Kolak kaže: »Tu su mi djeca i unuci. Svakako mislim da treba ostati tu, u Hrvatskoj, u Osijeku, u Josipovcu. Moji se ne spremaju otići nikamo, jer ovdje je najljepše. Tu je život normalan, a imamo sve.«
Među starijim je župljanima Antun Šoman, koji vodi tehničku brigu o župi i uvijek je na raspolaganju župniku. Doselio se 1969. iz Ivanova Sela, upravo u vrijeme kad je osnovana župa. »Ovo je mjesto prelijepo, to su vrata Osijeka, imamo sve što ima Osijek, gradski autobus je na dohvat ruke. Otići nekamo – kamo? Pa imamo sve. Prije je bila filijala u Petrijevcima, a od 1969. godine je župa«, navodi Šoman. »Nastojim biti uvijek pri ruci župniku, a od 1975. crkveni sam tutor, zatim župni odbornik. Naravno da se vremena mijenjaju pa su sada mlađi u vijećima. Ja sam tu svaki dan i svaki trenutak ako treba župniku i bilo komu pomoći. Svaki sam dan na misi i to me ispunjava, daje mi snagu. Svjedočim koliko mogu da je Crkva život, u njoj je snaga. Ona okuplja sve, oko Crkve su svi iz svih krajeva. Tu nema razlike odakle je tko došao i kada. Jednostavno rečeno, Crkva nas spaja.«
Ivica Koprivnjak brat je s. Martine Koprivnjak koja je članica Družbe sestara Naše Gospe. Živi u Josipovcu sa suprugom i imaju petero djece. Istaknuo je župnu molitvu svake srijede sv. Josipu za pronalazak radnih mjesta. »Tako je u tri mjeseca molitve koju je organizirao prethodni župnik zaposleno 20 osoba – i to po zagovoru sv. Josipa. To je snaga molitve. Molimo i 13 Josipovih srijeda.«
Josip Klasić je ministrant. Četvrta je godina ugostiteljske škole u Osijeku. Ističe da ih iz njegove generacije tek nekoliko ide u crkvu te da se u ministriranje uključuju mlađi, kojih je sada 11. Štefanija Klasić 33 je godine u župi. Majka je četvero djece, pjeva u crkvenom zboru, djeluje u Caritasu. »Učlanila sam se u Schönsttatski zbor i našu Majku Triput Divnu redovito molim. Puno sam dobila od toga, jer to me je vratilo u život. Schönsttatsi zbor u župi okuplja 10-12 aktivnih članova i na molitvenim susretima sudjelujemo svaki mjesec. Molimo Božju riječ jedni za druge, jer to je snaga molitve.«
Josip Lukač najstariji je po godinama i stažu vjernika laika u župi u Josipovcu. »Još otkad je crkva bila filijala, dakle 1969., počeli smo je obnavljati, jer bilo je tragova partizanskoga bombardiranja. Kad smo dobili župnika, počeli smo obnavljati crkvu, a i danas ima sitnica koje treba obnoviti od tih posljedica. Josipovac je naseljen stanovništvom iz cijele Hrvatske. Crkva nas sve spaja i okuplja. Vjera i tradicija Hrvatske spojena je u jedno, a jedino je u Crkvi to dolazilo do izražaja.« Ivica Škaro dalmatinskih je obiteljskih korijena, a rođen je u Osijeku. Umirovljeni je časnik Hrvatske vojske. Član je pjevačkoga zbora. Ističe da su branitelji iz Josipovca dali velik doprinos u obrani Osijeka, koji je bio okružen s tri strane, ali sa zapadne strane uvijek je bio obranjen.
Vladimir Najbauer vjeroučitelj je i voditelj dječjega pjevačkoga zbora u župi sv. Josipa. »Vjeroučitelj sam u osnovnoj školi Tenja, diplomirani teolog, otac jednoga djeteta, na putu je drugo«, svjedoči teolog Najbauer. »Živim u Josipovcu, nisam se nikamo selio niti želim. Zborovođa sam dječjega župnoga zbora. U nekoliko godina vodio sam čitače, a sada male pjevače.« Uz dobro uvježbani dječji zbor Najbauer ističe i važnost kateheze. »Ona ide od obitelji, odmalena, zatim kroz župu. Tako uz pjevanje imamo i katehezu, jednostavno vežemo članove zbora za zajednicu, nastavljamo kontinuitet zborova, počevši od dječjega preko mladih do zbora odraslih. Kateheza nije isto što i vjeronauk. U katehezi treba primjenjivati praktično. Na primjer čitam ulomke evanđelja pa im kažem da predlože pjesmu o toj temi. To je praktični dio na koji se oslanjam i kad vodim zbor.« Vjeroučitelj svjedoči da je i njegova supruga sudjelovala u molitvi sv. Josipu da dobije posao te ga je u roku od tri mjeseca i dobila.
