Osnutkom Zagrebačke biskupije g. 1094. i prvoga spomena imena Okić na južnim obroncima Plešivice osnovana je župa sv. Marije Okićke. Župa je nastala odjeljivanjem od župe sv. Martina pod Okićem, koja se kao i nova župa spominje tek g. 1334. u zborniku Ivana Arhiđakona Goričkoga. Od vremena bilježenja kanonskih vizitacija za župu sv. Marije g. 1622. spominje se i župna crkva koja je posvećena Rođenju Blažene Djevice Marije i proštenišno je mjesto Okićkoga dekanata. Prema lat. nazivu »Sancta Maria in Kluka« i danas se glavno proštenje u nedjelju nakon Male Gospe naziva »Kljuka«. Drugo je proštenje na Bijelu nedjelju.
Od 17. st. kanonske vizitacije opširnije opisuju crkvu i stanje u župi kojom su od 15. do 17. st. upravljali popovi glagoljaši. Oni su se tamo doselili iz nizinskih krajeva oko Klinča-Sela, Gologa Vrha i Zdenčine sklonivši se pred Turcima. Porastom stanovništva vjerski je život najintenzivniji kroz 18. i 19. stoljeće. Župa je iznjedrila devet svećenika i 19 ženskih zvanja (sve iz Družbe sestara milosrdnica). U 18. st. crkva je dobila orgulje koje su, zahvaljujući popravku, i danas u radu. U požaru svetišta g. 1888. izgorio je glavni oltar i sve slike. Obnova je napravljena prema nacrtima majstora Antuna Posilovića, a slikarske i zlatarske radove napravio je Ferdo Quiquerez. Ispred glavnoga pročelja i portala iz 1691. podignut je 1893. godine oktogonalni zvonik s predvorjem, a crkva je pregrađena. Godine 1925. postavljena su tri nova zvona, a obnovom g. 1987. na crkvi je uređena fasada, stubište i okoliš.
Baroknu unutrašnjost crkve s oltarima, propovjedaonicom i krstionicom u svetištu krasi drveni oltar sa svetohraništem i kipovima. U središtu oltara postavljen je kip čudotvorne okrunjene Bogorodice na prijestolju s malim okrunjenim Isusom, svevladarom svemira. Kip je okružen glavama anđela, a u pokrajnjim nišama su kipovi sv. Petra i Pavla. Misa je nedjeljom u 9 ili u 9.30.
