Svatko tko bi u potpunosti pripadao Bogu treba biti slobodan od svakoga ljudskoga poštovanja i obzira. O, kolike duše taj obzir drži daleko od Boga, pa čak ih i odvaja od njega zauvijek! Na primjer, ako čuju da se spominju neki njihovi propusti, sve će učiniti da se opravdaju i da uvjere svijet da je to kleveta! Ako izvrše neko dobro djelo, koliko su samo marljivi da se to čuje posvuda! Željeli bi da to zna cijeli svijet kako bi im se svima aplaudiralo.
Svetci se ponašaju na sasvim drugačiji način; oni bi radije objavili svoje mane cijelomu svijetu, kako bi u očima svih prošli kao bijedni stvorovi, što oni zapravo i jesu u svojim očima. Naprotiv, prakticirajući bilo kakva krjeposna djela vrline, više vole da samo Bog zna za to jer njihova je jedina briga da budu njemu prihvatljivi, da njega zadovolje.
Izlazak iz sebe daleko je najpotrebniji, odnosno odvajanje od samovolje. Tko samo jednom uspije pokoriti sebe, lako će trijumfirati u svakoj drugoj borbi. »Vince te ipsum – Pobijedi samoga sebe«, bila je maksima koju je sveti Franjo Ksaverski svima usadio.
Što čovjek treba vježbati da postane svet? Valja mu zanijekati sebe i ne slijediti vlastitu volju. Ne ići za svojim požudama, nego se odvraćati od svoje volje. Sveti Franjo Asiški kaže da je to najveća milost koju čovjek može primiti od Boga: moć, naime, pobijediti samoga sebe nijekanjem samovolje. Nesretan je čovjek koji živi kao rob samovolje jer će žudjeti za mnogim stvarima, a ne će ih posjedovati.
»Odakle ratovi i svađe među vama? Nisu li oni stoga, od vaših požuda koje ratuju u vašim udovima? Žudite, a nemate« (Jak 4, 1-2). Prvi rat izvire iz apetita za sjetilnim užitcima. Valja si oduzeti priliku, umrtviti oči, preporučiti se Bogu i rat će biti gotov. Drugi rat proizlazi iz pohlepe za bogatstvom. Njegovati valja ljubav prema siromaštvu i taj će rat prestati. Treći rat ima svoje izvorište u ambicioznom traženju časti. Zavoljeti valja poniznost i skriveni život, pa ni toga rata više ne će biti. Četvrti rat, i najrazorniji od svih, dolazi iz samovolje. Vježbati se čovjeku valja u svetoj ravnodušnosti i slobodi u svemu što mu se događa i rat će prestati. Sveti Bernard govori da kad god je neki čovjek u nevolji, izvor njegove nevolje nije ništa drugo nego njegova nesposobnost da zadovolji samovolju.
